Treninzi subotom u 2008.

Kratka obavijest je da se treninzi subotama u GŠC-u normalno održavaju tijekom siječnja. Dakle PRVI trening u 2008. je u subotu 5.1.2008.

Kihon Waza

Kihon Waza (osnovne tehnike) su nevjerojatno bitan dio Kempo prakse. Kihon Waza predstavlja osnove Kempa - slova, abecedu. Nije moguće napisati riječ (Renketsu tehnike) ukoliko ne poznajemo slova. Da ne govorimo o čitanju rečenica ili kasnije knjiga (odnosno Kata).
Zadnjih par treninga sam vodio početnike i to je meni bilo zanimljivo iskustvo. Koliko god su se meni neke tehnike činile jednostavne, početniku su učigledno vrlo komplicirane. Vjerojatno je i meni tako bilo na početku samo sam to već zaboravio. Nakon beskrajne količine ponavljanja osnovnih tehnika (Kihon Waza) pokret jednostavno "uđe u krv", više ne postoji svjesni upliv u pokret. Više nema razmišljanja kako ga izvesti, koja je putanja ruke, gdje je rotacije itd. I sad kad se nađeš u situaciji da to sve trebaš ispričati - tu ima toliko toga ne znaš odakle početi. Kreneš s osnovnim npr. Gedan Barai - stisak šake, položaj ruku između dva pokreta, hikite, rotacija ruke u zadnjem trenutku i krajna pozicija ruke koja blokira. Toliko toga, a dotaknuo sam samo osnovu. Da ne govoriom o kružnosti putanje, primjeni Gedan Barai-a koji nije samo ono što se vidi na kraju pokreta itd.
Da bi se svladao Kihon Waza potrebno je beskrajno mnogo ponavljati osnovni pokret bilo da je to Gedan Barai, Age Uke, Soto Mawashi Uke, Tsuki... Ja znam hodati po stanu i npr. ispred kuhinje iznenada, izazvan s ničim, skočim u Kiba Dachi i napravim 10-ak Tsuki-a. Znam, znam, zvuči malo ludo, ali i to je dio treninga. Napravih 10 Tsuki-a više nego prije. Tijelu time dajem obrazac da "ukleše" pokret. I onda zakon velikih brojeva kaže da ako SVAKI dan napraviš 10 Tsuki-a u godini dana si ispucao 3650 Tsuki-a. To je već respektabilan broj odrađenih Kihon Waza izvan Dojo-a da sad ne započinjem temu "Važnost svakodnevnog vježbanja kod kuće". Na ovaj post me ponukao jučerašnji trening kad smo stvarno puno ponavljali Soto Mawashi Uke i Tsuki-je, toliko da danas osjetim određenu "zategnutost" u specifičnom mišiću koji je odgovoran za Soto Mawashi Uke. :)

I malo štiva za blagdane - kako to rade klinci u Shaolinu:
http://www.youtube.com/watch?v=_Adg7KEqxPU
http://www.youtube.com/watch?v=pY_E73HqnPc
http://www.youtube.com/watch?v=rYvig13hDWs
http://www.youtube.com/watch?v=MS6fvb9XKuY
http://www.youtube.com/watch?v=9SYY3-e7_tY

Sretni blagdani svima uz link (uključite zvučnike):
GoranP u zelenom
(nemojte ovo propustiti)

;o)

Kempo gashaku - slike

Na donjem linku se mogu pogledati slike s Kempo seminara u Brežicama.

http://picasaweb.google.hr/bijeli.lotos/BreIceSeminar

Hvala dežurnom fotografu Borisu B.
:)

Kempo i ja

Nikako pa nikako da i ja napišem nešto na ovom blogu. I onda sam, kako to već obično biva, dobila jasan znak da je vrijeme da guknem.:)
Ispalo je da se jedan moj poznanik raspituje za neku vrstu borilačke vještine. On bi trenirao, a ne zna šta. I tu ja stupam na scenu, sva sretna i sasvim uvjerena da mu preporučujem najbolje.
Upućujući njega, ponovo sam sama sebe podsjetila na važnost uloge koju je Kempo odigrao u mom životu. Osposobio me za cijelu lepezu životnih izazova. Čak mi neki kažu i da sam brza ko najbrža plava zmija i pitaju je li mi to od Kempa. A ja kažem:"Moj Sensei je uvijek vikao: Ksenija, ja se naspavam dok se ti pokreneš! Bio bi ponosan na mene da vas čuje.":)
Sad sam u nekim vrlo sličnim, ali drugim vodama, a Kempo je bio užasno važna stepenica na mom putu.
Čujem da ima puno novih članova. Nadam se da će i oni ubrzo osjetiti sve blagodati kojima vas na kraju nagradi upornost, dosljednost, posvećenost, trud i naporan rad.

Sve vas puno pozdravlja vaša
Ksenija

Kempo seminar u Brežicama

Učitelj Tai Chi Chuan-a i Hsing-I-a, Predrag Dukić, je održao 8.12.2007 seminar na temu "Drugačiji pogled na iste tehnike i stavove". Cilj i smisao seminara je da se Kempo praktikanti upoznaju s principima "unutrašnjih" škola borilačkih vještina i da te iste principe primjene unutar Kempo prakse. Na početku seminara teoretski se raspravljalo o osnovnim razlikama između "vanjskih" i "unutrašnjih" škola. Utvrđeno je da je BL Kempo u principima vrlo sličan sa Hsing-I-om i da se neki principi Hsing-I-a (odnosno Tai Chi Chuan-a) mogu upotrijebiti u Kempo tehnikama te na taj način dodatno obogatiti kvalitetu Kempo pokreta. U uvodnoj raspravi pričalo se o meditaciji i što nama meditacija znači, te kako interpretiramo pojam "meditacija u pokretu". I Hsing-I i Kempo koriste taj pojam kada govore o formama odnosno Katama. Također se pričalo i o opuštenosti (kako se shvaća opuštenost), o harmoniji pokreta, o kružnosti pokreta (gdje je kružnost pokreta u Kempu itd.), prakticiranju Kempa kod kuće i sličnim temama koje su srodne za obje vještine. Nakon teorije i rasprave krenuli smo s praksom. Kratko zagrijavanje na Tai Chi način i Tai Chi meditacija od dvadesetak minuta. Nakon toga smo malo vježbali osnovni pokret koji uključuje precizno gibanje kukova po točno određenom obrascu. Nakon uvježbavanja pokreta vježbali smo s partnerom tzv. "guranje", odnosno partneri pokušavaju jedan drugog izgurati ali ne koristeći toliko fizičku snagu koliko osjećaj kada je partner u neravnoteži. Naravno ovo je samo primjena prethodno pokazane tehnike koja uključuje pokret rukom i kukovima i u stvari predstavlja izmjenu energije između partnera.
E tu negdje smo stali, otišli u gostilnu i vrlo dobro i povoljno jeli. Nakon što smo se stvarno dobro najeli, vratili smo se praksi i vježbali smo s štapovima raznih veličina. Prvo s jednim štapom, onda s dva štapa i na kraju s jednim velikim štapom. Smisao ovih vježbi je bio da se uhvati pokret kojeg smo prije ručka vježbali. Nakon vježbi sa štapovima prešli smo na neke tehnike unutar Hsing-I-a koje se vježbaju u paru na jedan, dva ili tri koraka.
Sve u svemu mislim da je svatko ponešto naučio i da je seminar bio koristan svakome. Ja osobno mislim da sam donekle uhvatio rad kukova koji je potreban kod vježbe gurkanja s partnerom i kod toga mi je najviše pomogla vježba s jednim štapom, dok su neki drugi otkrili čar stojeće meditacije itd. Vjerujem da će nakon ovog seminara svi koji su bili prisutni gledati na Kempo pokret s drugačijim očima i vjerujem da će ga, ako se potrude, oplemeniti sa stečenim iskustvom.

Kempo treninzi subotom

Nakon združene akcije nekih smeđih i zelenih pojaseva uspjeli smo dogovoriti dodatni termin za treninge. Dodatni trening će se održavati subotama od 17:00 do 19:00 u maloj dvorani (na katu) na Građevinskom školskom centau, Avenija V. Holjevca 17 - popularni GŠC. Gdje se to točno nalazi? Vidi - lokacija GŠC-a. Prvi trening će biti 15.12.2007. Također naglašavam da će se treninzi održavati 22.12 i 29.12. Ovo je zgodna prilika za sve koji žele vježbati i preko školskih praznika. Čisto da ne zakržljamo... :)
Siguran sam da će ovaj dodatni termin za vježbanje doprinjeti dodatnoj kvaliteti svih Kempo Ka koji posjeduju ispravan Kempo Kokoro.
Vidimo se!

mala noćna razmišljanja

1:30 ujutro, ja još budna i čekam čudo da me uspava. Šta ću drugo nego razmišljati. To mi jedino preostaje jer mi se ništa drugo nije dalo. Tko će ustajati iz toplog kreveta samo zato što ne može spavati? Razgovor nakon treninga me nagnao na razmišljanje o ravnoteži; treba li je imati u životu pa doći na Kempo ili doći na Kempo kako bih ju pronašli? Hm, slično pitanje o kokoši i jajetu. Izgleda da je moj kempo put zapeo već na prvoj stepenici i bori se sa onim o čemu svi govorite da je osnova, ravnoteža. Kako li će tek kasnije biti??? Kako da uopće krenem dalje kad već tu padam na vlastitiom „ispitu“. I pomno praćenje moje neravnoteže mi trenutno ne pomaže. Čak ni svjesnost o tome. Eto gospodinu Freudu, pokazala sam mu da to što nešto znam ne vodi ka promjeni... Pitanje je zašto ne vodi promjeni? Što i kako mi treba? (E to nisam smislila u gluho doba noći. Možda i bolje, tko zna da li bi bilo konstruktivno?)

Nakon treninga ušla sam u raspravu o emocijama i tome da ih zapravo ponekad treba pustiti da se oslobode, pa makar bile neugodne. Mislila sam da svjesnost o njihovom prepuštanju može pomoći. Ili je možda bolje ne pridavati pažnju, ići dalje sa saznanjem da su tu, kako je isticao moj sugovornik. No, onda uhvatim samu sebe u paradoks; tu su, ne pridajem pažnju, ali utječu na ravnotežu i još k tome nemam pojima što se dešava i zašto se dešava. Možda je povremena neravnoteža ipak put ka svom suprotnom polu i ponekad malo oduška dobro dođe.

Kao što se da vidjeti ja se za sada ne bavim formom i ne znam kada ću naučiti te nove strane riječi, kada ću pravilno raditi barem jednu tehniku ili moći napraviti pošten sklek. Prvo da riješim pitanje životne ravnoteže pa onda mogu dalje (nadam se!).

Chuan Fa - Kempo

Ime „Kempo“ je japanski oblik kineske riječi „Chuan Fa“. Chuan Fa je s druge strane približan prijevod indijskog pojma „Vajramukti“ (sanskrt). Vajramukti doslovno znači „gromovito oslobođenje“ i predstavlja protovještinu svih današnjih borilačkih vještina. Čak sam u jednoj emisiji prije koju godinu na National Geographics kanalu vidio priču o Vajramukti vještini kroz povijest do danas. Navodno danas postoji samo 30-ak ljudi u Indiji koji vježbaju vještinu za koju tvrde da je izvorni Vajramukti.
Dva znaka koja tvore kinesko ime Chuan Fa imaju različito značenje sukladno kontekstu, ali u Budizmu Chuan znači „zatvorena šaka“ dok Fa znači „Dharma“ ili transcendentalno učenje Buddhe. Postoje i drugi prijevodi npr. „princip šake“ i sl.
Zašto se spominje Budizam? E pa povijesna priča ide otprilike ovako...
Nekada davno, 540.g. indijski budistički svećenik (Bodhidharma Tamo) dolazi u posjetu kineskom caru da malo popričaju o Budizmu i širenju Budizma. Kako se nisu slagali o načinima širenja Budizma (njegov indijski budizam je presložen za kineski mentalitet), svećenik odlazi u obližnji samostan kako bi se sastao s redovnicima koji prevode budističke tekstove na kineski. Međutim nije dobio toplu dobrodošlicu i zabranjen mu je ulaz u samostan. Nakon toga odlazi u obližnju pećinu gdje meditira. Koliko dugo? Pa ne zna se sigurno. Legende kažu godinama. U svakom slučaju, nakon određenog vremena, redovnici su prepoznali njegove vrijednosti i dozvolili su mu ulaz u samostan. Nakon što je ušao u samostan Bodhidharma je imao što i za vidjeti. Redovnici su bili fizički nerazvijeni, te im je s vremenom ponestajalo fizičke i mentalne snage za najobičnije meditacije. Da bi im povratio snagu, počeo ih je podučavati vježbama u kretanju, smišljenim da povećaju Chi (jap. Ki) i vrate snagu. To je bio početak Chuan Fa. Pošto se hram nalazio u nepristupačnom području, gdje su harali banditi i divlje životinje, ove su se vježbe s vremenom počele pretvarati u borilačke vještine.
Iako su borilačke vještine postojale u Kini i prije dolaska Bodhidharme, tek nakon njegovog dolaska u slijedećih 1000 godina se događa pravi procvat raznih stilova boksanja u Kini. Ono što je Chuan Fa razlikovalo od tadašnjih borilačkih vještina je duhovna komponenta koja je dala novu dimenziju borilačkim vještinama i na poseban način oplemenila umijeće borenja bez oružja.
Kasnije je (oko 1400 g. nadalje) Chuan Fa, uz pomoć raznih budističkih svećenika koji su podučavali ezoterično učenje, došao na Ryu Kyu otočja, koja su u to doba bila samostalna kraljevina. Utjecajem mentaliteta lokalnog stanovništava Chuan Fa, odnosno Kempo, je polagano dobio današnji oblik.
Eto kratka povijesna pričica zgodna za sve koje zanima povijest borilačke vještine Kempo i za one koji moraju napisati osnovnu diplomu. :)

Kempo seminar - slike

Evo i par necenzuriranih slika i nešto filmića s Kempo seminara u Sisku koji donekle mogu dočarati atmosferu na seminaru. Ima i slika lošije kvalitete, ali ostavio sam sve bez probiranja jer slika i nema baš previše.

http://picasaweb.google.hr/bijeli.lotos/SisakSeminar10112007

Kempo seminar - dva dana kasnije...

... i još me uvijek bole listovi na nogama. Sensei Dubravko je napravio (kako bi Sensei Saša rekao) "žmikajući" seminar. Kao što je već komentirano na originalnom postu (Bijeli Lotos Kempo seminar) seminar u Sisku je bio zahtjevan, a ja bih još dodao i osvještavajući. Skupilo nas se točno osam (4 ženskih i 4 muških Kempo Ka) plus Sensei Dubravko koji je sve to vodio i organizirao. Seminar je bio težak - četiri sata vježbanja bez pauze. Neki to nisu mogli izdržati pa su ipak morali malo odmoriti sa strane, popiti vode i sl. Neki su (zbog starih ozljeda ili nedostatka kondicije) odustali usred seminara, obukli se i gledali sa strane. No bez obzira koliko se činilo teškim, mislim da je seminar bio odmjeren upravo onako kako treba. U prva dva sata svi smo dovedeni taman malo preko granice izdržljivosti (one izdržljivosti za koju svi mislimo da je kraj naših mogućnosti) i nakon toga je Sensei samo održavao to stanje. U preostala dva sata događala se velika mentalna borba u svim glavama, odnosno... mogu reći samo za moju glavu, za druge ne znam. :)
Seminar je počeo s 45 minutnom meditacijom. Nakon toga smo se samo malo razgibali i počeli smo trčati, pa u trku skakati, pa skakti i dizati ruke iznad glave (sjetismo se Sensei Jane u tom trenutku). To je trajalo neki 15-ak minuta i onda je krenulo malo drugačije. Čučanj, ruke iza glave i hodanje u čučnju... to je trajalo dugo... za moje pojmove jako dugo... :) Da ne govorim hodanje u Ude Tate položaju koje je uslijedilo...
Nakon toga smo prešli na razne tehnike, povezane (Renketsu) tehnike iz Neko Ashi Dachi u Kokutsu Dachi pa u Zenkutsu Dachi itd. Uglavnom prošli smo sve i svašta da bi zadnjih sat vremena na repertoaru bila Kempo Yoga i masaža.
Zgodna stvar je bilo veliko ogledalo u dvorani. Možeš si vidjeti pokret pa ga korigirati... ali kad sam u ogledalu vidio svoj pogled nakon dva i pol sata vježbanja, ehm... nisam si bio lijep... uplašio sam se sam sebe. Pa zar ja odista ovako izgledam?? ;o)
Sve u svemu Sensei Dubravko je još jednom demonstrirao kako može organizirati i izvrsno odraditi Kempo Gashaku. Koliko sam ja mogao uočiti, Sensei je bio svjestan stanja grupe i ispravno je dozirao vježbe tako da izvuče najviše iz grupe. Šteta što je seminar bio kratak, reklo bi se jedan produženi trening, ali nadam se da će Sensei Dubravko i u budućnosti imati volje i želje voditi i organizirati ovakve i duže seminare (višednevne). Svima koji nisu došli toplo preporučam da drugi put dožive jedan seminar Sensei Dubravka. Iz seminara će izaći bogatiji za mnoga iskustva koja ne mogu nigdje drugdje dobiti.

Treninzi...

Prije točno tri godine , kad sam ja došla u Bijeli Lotos Kempo, treninzi su se održavali 4 puta tjedno. U utorak i četvrtak na DIF-u, a srijedom i subotom u Gajnicama. I važno je reći - svaki mjesec se održavao seminar! Sada treninge imamo samo na DIF-u, a seminari su se prorijedili... Uz svijesnost da je vrlo važno vježbati i sam, kod kuće, mislim da je isto tako važno imati minimum 3 treninga tjedno. Da li bi mogli opet nekako vratiti Bijeli Lotos Kempo u subotu u Gajnicama???

Kyusho točke (vitalne točke)

Sinoć se, na standardnom piću poslije treninga, povela rasprava o diskriminaciji fizički slabijih osoba u Kempu u odnosu na one jače. Odnosno mogu li oni stvarno vježbati Kempo na način da to bude onako po PS-u - jako, snažno s vatrenim Tsuki-jem itd.. Ja smatram da mogu, jer u protivnom negiramo smisao borilačkih vještina, a to je da slabiji pobjeđuje jačeg.
Iako sam i prije htio napisati nešto o Kyusho točkama, jučerašnja rasprava me samo potaknula da to učinim upravo sad. Osnovna prednost slabijih u odnosu na velike i jake je brzina i preciznost. Brz i precizan udarac u Kyusho točku može riješiti trenutni problem, odnosno može kupiti dovoljno vremena za udaljavanje s mjesta konflikta.
Postoje razne Kyusho točke na tijelu od glave do pete. Neki stručnjaci smatraju da one nemaju nikakvog utjecaja i da ne funkcioniraju dok se drugi u potpunosti posvećuju proučavanju Kyusho točaka i energetskih tokova kroz merdijane u tijelu. Na našim Kempo seminarima (Gashaku) smo učili gdje se nalaze Kyusho točke na glavi, na tijelu, na rukama i na nogama. To znanje je vrlo dragocjeno jer se kaže da blagi pritisak i masaža Kyusho točaka ima ljekovit učinak, dok udarac u Kyusho točku može biti i smrtonosan. Smatram da sa znanjem o Kyusho točkama treba biti vrlo oprezan jer se neodgovornim upražnjavanjem udaraca na ta mjesta može ozlijediti drugu osobu na najgori mogući način.
Npr. udarac u Kyusho točku Tendo može uzrokovati smrt prekidom funkcioniranja živaca glave. Najopasniji napad je Empi Oroshi – udarac laktom prema dolje. Može se izvesti Kakato Oroshi Geri (ukoliko je partner na podu) ili Tettsui Oroshi Uchi.

Zašto sam uopće počeo pisati o Kyusho točkama?

Pa najviše zbog sljedećih filmova koji demonstriraju "moć" Kyusho točaka:
Isječak iz BBC-jeve dokumentarne emisije
http://www.youtube.com/watch?v=byAvGP1GqBU
Udarac u dvije Kyusho točke
http://www.youtube.com/watch?v=JWSTrD9vRVQ
No comment
http://www.youtube.com/watch?v=Lks_WjKCMw8
Zgodan 3D prikaz raznih Kyusho točaka
http://www.youtube.com/watch?v=R96rWOoXU-U

Kad sam ove filmiće prvi put vidio ostao sam totalno zbunjen. Dva pokreta i netko leži na podu u nesvjesti. Svi moji instinkti mi govore PROTIV ovakvih demonstracija. Hmm.. da neke stvari izgledaju stvarno, ali ja sam po prirodi skeptik... Vidio sam čak filmove gdje demonstriraju rušenje protivnika bez fizičkog kontakta... e to bih volio doživjeti - da me netko sruši u nesvjest, protiv moje volje i bez fizičkog dodira. Na tu temu postoji i članak na wikipediji (http://en.wikipedia.org/wiki/Kyusho-jitsu) koji govori o Kyusho Jitsu vještini. Članak također ističe kako demonstracija rušenja osobe bez dodira, u emisiji National Geographics-a, jednostavno nije funkcionirala. Onda su se predstavnici tih vještina pravdali raznoraznim razlozima itd itd. No to je cijena jake medijske prisutnosti... ;)
Svatko tko je probao na našim seminarima vježbati udarce u Kyusho točke vrlo brzo je shvatio koliko je to u stvarnosti teška (ako ne i nemoguća) misija. Protivnik se giba, pokreće, blokira udarce, izmiče. I u jednoj takvoj dinamičnoj situaciji pogoditi tako jedno malo područje stvarno spada u rang vrhunskih majstora.
I da zaokružim priču s početka. Fizički slabije osobe mogu pobijediti fizički jače osobe. To je kroz niz životnih primjera dokazano. Znanjem i proučavanjem Kyusho točaka svladavanje jačeg protivnika biva sve izglednije. Međutim pitanje je s kojim motivima i ciljevima se vježba Kempo? Kempo ima svoj (fizički) borilački aspekt, ali to ipak nije sve (kako bi rekli u TV reklamama). Postoji i onaj meditativni aspekt kojeg nažalost mnogi zanemaruju jer nije fizički vidljiv, nije opipljiv. I na kraju kao što naš O'Sensei uvijek kaže - prave bitke se odvijaju kroz krize na treningu, krize na seminaru, krize u životu... To je prava mentalna i fizička bitka. I upravo je to ono pravo Kempo borilaštvo.

I za kraj malo zabave :)

Nikad ne vjerovati ženi koja vježba borilačke vještine
http://www.youtube.com/watch?v=1LRmk0cXRh4
Kako slomiti baseball palicu
http://www.youtube.com/watch?v=DThnFcNeri8&NR=1
Auto knockout
http://www.youtube.com/watch?v=qQkIIDNCyyQ
Majstori karatea
http://www.youtube.com/watch?v=G8hV01wcULM

Kempo Kata, Ego i Put

Vrlo bitna praksa u Kempu je vježbanje Kata. Po meni, vježbanje Kata je ključna praksa za napredak svakog Kempo Ka (ili ti Kempo studenta). No dobro, dobro... ja sam poznat po tome da volim Kate. ;o)
Kempo praksa, uključivo i vježbanje Kata i Kumite-a, može biti vrlo obmanjujuća i čak bih se usudio reći destruktivna (tjelesno i mentalno). Sve ovisi na koji način se Kempo vježba i s kojom motivacijom i ciljem. Primjerice Kate – koliko puta mi se dogodilo da bih sam sebi rekao: „Pa ovu Katu solidno izvodim“, da bih u nekom kasnijem trenutku moja samoobmanjujuća slika savršenog izvođenja Kate bila srušena od strane dvije-tri sugestije koje bi Sensei rekao ili temeljni propust na kojeg bi Sensei ukazao. Vlastiti Ego stvori svoj svijet, svoju sliku i onda je u njemu presretan, jer je sve savršeno i nema grešaka. U trenutku ukazivanja pogreške testira se motivacija i odnos prema Kempo Putu. Ukoliko je ego prejak onda kreće samouništenje i Put ide nizbrdo – jer ipak nizbrdo je lakše. Ukoliko ipak priznaš sam sebi da ti dlanovi i prsti kod izvođenja Shuto Uchi-a nisu ravni, da ne držiš ispravno Dachi, da ti Tsuki nije dovoljno eksplozivan i ukoliko to sve osvijestiš i nastojiš poboljšati, onda Put ide uzbrdo – tamo gdje je teže i tamo gdje su rezultati.

U idealnom svijetu bili bismo sami sebi učitelji i ispravljali bismo sami svoje pogreške i Ego ne bi nikada prevladao. Hm... da u idealnom svijetu. :) :)

Eh i da... kad god sam sebi kažeš „Ja znam ovu Katu“ znaj da si pogriješio jer ako nemaš barem 10 godina vježbanja Kate, onda ju sigurno ne znaš... Možda znaš osnovni korak, kao u plesu, ali znati osnovni korak i plesati nije isto. Jedino ćeš upornim dugogodišnjim vježbanjem postati vrhunski plesač.

Vezano uz samostalno vježbanje Kata postoji još jedan problemčić. Ukoliko vježbaš Kate redovno kod kuće, a neke pokrete si naučio krivo i vježbaš ih krivo, onda je kasnije vrlo teško ispraviti te sad već krivo „uklesane“ pokrete. Tu sam situaciju vidio i na drugima i na sebi. Nažalost moje treće (mentalno) oko je još uvijek poluslijepo (kao kod malih štenaca) da bih uočio neke pogreške u izvođenju Kata. Meni se to „krivo uklesavanje“ zna dogoditi i uvijek mi je teško ispraviti pokret jer nekako automatika izvođenja Kate odradi svoje. Moraš uložiti ogroman svjesni napor da taj pokret ispraviš i kroz vrijeme ponovno i na ispravan način „uklešeš“ u Katu. I onda opet počne vječna igra... „Vidiš kako sam uspio ispraviti greške – sad sam savršen!“. :) :)

Na kraju se postavlja pitanje: Da li je dobro vježbati Kate doma ako nisi jako dobro ovladao s pojedinom Katom? Ukoliko nešto uvježbaš na krivi način teško ćeš poslije to ispraviti...
Da li odabrati teži ili lakši put? Svatko naravno ima svoj vlastiti odgovor... ;-)

Došao je i taj trenutak!

Scena:
Ja ispred troje ljudi pokazujem Zenkutsu dachi, Chudan Uchi Uke, Jodan Age Uke, Gedan Barai (kako samo lijepo zvuče, još da ih znam na pamet). Lako je sada kad imam šalabahter ispred sebe i prisjećam se imena koja bih trebala spojiti sa pokretom.

Kako to sve lako zvuči, no u stvari... Pitanje za kompjutoraše: «Postoji li neki način da se izbaci suvišna memorija iz mozga i napravi prostora za novu?» To bi mi dobro došlo ovih dana.

Mislila sam ja da je Kempo borilački sport i da ću morati učiti pokrete, udarce, obrane i tako to. A kad tamo i strani jezik moram naučiti. Uh! Uh! Nekako moj mozak ne može spojiti te dvije stvari nakon napornog dana.

No, da se vratim sceni s početka. Do sada sam u životu držala raznorazna predavanja, treninge, konzultacije; govorila pred stotinjak ljudi i nikad ne osjetih stid, nelagodu i toliko neznanje kao pred tih troje ljudi koji su nam se tek nedavno priključili. I kaže meni naš dragi Sensei Darko da im pokažem osnove. ZAR JA? Pa i ja sam nova. Jednu školsku godinu provesti u klubu i nije baš neko vrijeme da bih ja mogla sada nekome nešto pokazivati. «Sto mu gromova», rekli bi junaci moga djetinjstva Zagor i Čiko. I tad sam shvatila da je detalja toliko da mi uvijek neki promakne. I tako mi je povezivanje imena i pojedine vježbe nekako zvučalo logično kad to drugi izgovaraju; prepoznala bih, no kad trebam imenovat... Uh, da je to jedina slaba točka moga Kempo puta rekla bih da sam sretna, no na žalost nije. Ima ih još, ali njih još moram osvijestiti i prihvatiti kao činjenicu pa na njima raditi. Prije samo godinu dana nisam mogla stajati na glavi uopće, sad već ide; uz poteškoće i neravnotežu no noge se odižu od poda i ostaju neko vrijeme. Hura! Ipak mogu. Svladat ću ja i jezik kad tad. Ako ništa drugo da se ne sramotim.

Ahoj svima koji čitate i razumijete moje brige! Dajte malo podrške. Jeste li i vi imali takvih poteškoća?

Bijeli Lotos Kempo seminar

Sensei Dubravko organizira, u subotu 10.11. 2007 u Sisku, Kempo seminar trajanja 4,5 sata s početkom u 8:00 i završetkom u 12:30. Kempo seminar se organizira u dvorani koja se nalazi u okviru bazenskog kompleksa. Mjesto okupljanja je ispred bazena na recepciji športsko rekreacijskog centra u Sisku malo prije 8:00. Za sva dodatna pitanja kontaktirati Sensei Dubravka na treningu.

Trening i motivacija

Evo da i ja dodam obol ovom našem blogu. S obzirom da u zadnje vrijeme zbog osobnih razloga nisam bio u mogućnosti redovito prisustvovati i sudjelovati u treninzima, jučerašnji trening bio mi je melem za dušu i tijelo.
Na trening sam došao indirektno s posla nakon posjete stomatologu, kroz gužvu u gradu.
Motivacija za trening nakon ovakvog dana je vrlo niska a tada je trening najpotrebniji.
Iako bi naš trening trebao započeti puno prije dolaska u Dojo, svakodnevnica ponekad to ne dopušta, tako da je moja mentalna priprema nažalost izostala.
Trening je bio dinamičan i zahtjevan taman koliko možeš izdržati ili malo manje. Ciljane promjene fokusa vježbanja omogućavale su obnavljanje za nove izazove.
Nakon perioda ne vježbanja u umu se uvijek prvo javi glas, meni je ovo teško, ja to ne mogu i sl.
Odustajanje je uvijek prva pomisao. Eh tu započinje vječita borba s samim sobom koja nema kraja i da citiram jednu izjavu s nedavne prezentacije a koja u potpunosti utjelovljuje Kempo duh: "Najveća borba je sa samim sobom. U toj borbi nikada nećeš pobijediti ali ako ne pokušaš već si izgubio".
Predaja ne dolazi u obzir no ipak malo po malo forma se iskrivljuje, reakcije na broj su sve sporije i teže, stavovi su sve više prilagođeniji ugodi a ne formi. Ovakav trening kao i svaki istinsko je ogledalo za svakog tko je spreman promatrati.
Jučerašnji trening možda nije svima bio zanimljiv ili drag ali svakako je neophodan.
Na treninizima i poslije njih ponekad ne možemo izreći sve ono što osjećamo ali kada su se dojmovi malo smirili, mogu reći samo:
Sensei hvala!
Svima onima koji barem jednom u životu nisu prošli ovakav trening ili iskustvo i nakon njega uživali u smiraju tijela i uma mogu im samo istinski i od srca poručiti: Probati što prije!
S ovim mislima, željno iščekujem slijedeći trening.
Pozdrav
D.

Shaolin demonstracija

Jučer se skupilo malo Kempo društvance na Shaolin demonstraciji u maloj dvorani Doma sportova. Prije same demonstracije smo podijelili nešto našeg Bijeli Lotos Kempo promidžbenog materijala i čekali da show počne. Teško mi je procijeniti broj ljudi, ali bilo je otprilike pola male dvorane.
Scenografija je bila dobra, imali su žene za bubnjare, a sami redovnici su definitivno demonstrirali ono što nama naš Sensei stalno napominje - lakoća tijela. Redovnici su bili valjda 50% vremena u zraku, stalno su skakali iz stoja na rukama u stoj na glavi i obrnuto. Po meni su vrlo dobro demonstrirali vještinu 'unutrašnjih' škola i njihovo kretanje i pokret. Vrlo tečan i neprekinut pokret - vrlo slično Tai Chi-u. Demonstrirali su i Ki/Chi/Qi na zanimljiv način. Jedan od redovnika je stavio nekakav lončić na Tan Tien i na neku foru stvorio vakuum (??!) tako da je lončić ostao priljubljen uz tijelo. Pozvali su ljude iz publike i oni su morali čvrsto držati lanac dok bi ih on povlačio. A vakuum je i dalje bio postojan, lončić mu nije pao niti se odlijepio s trbuha. Bilo je još raznih drugih demonstracija kao npr. lomljenje bambusovih štapova na tijelu redovnika. Način na koji se štap prelomio u tri dijela je bio u najmanju ruku "sumnjiv". Ne želim ih optužiti za varanje ali moje iskustvo (vlastita leđa.. :o) ) mi govori da se štap nikada ne lomi na takav način. Po mom mišljenju sama efikasnost demonstrirane vještine u borilačkom smislu nije bila baš najuvjerljivija ili nisu pokazivali ono što oni stvarno vježbaju.
No to, na kraju krajeva, nije niti bitno jer njihova filozofija je izuzetno slična Bijeli Lotos Kempo filozofiji. Već u prvih par rečenica koje su prikazivali preko projektora sam uvidio izuzetnu sličnost. A to je da nema tajni već postoji samo trening, trening i trening. Svaki dan samo trening. Cijeli život - trening. Upravo onako kako i mi govorimo u našem klubu.
Eh i da ne zaboravim - kad nisu bili u zraku bili su u jednom solidnom Shiko Dachi - ju, CIJELO vrijeme demonstracije. Tko nije stajao u Shiko Dachiju barem jednu minutu ne može znati koliko je to teško.

Jedan obični Kempo trening...

Danas smo na treningu vježbali Kata Kumite (slobodni sparing s naglaskom na ispravnu formu). Mene je kao i obično zapao Sensei Dubravko. Ono što je danas bilo specifično za naš Kata Kumite je bila prava čistoća pokreta. Nije bilo prljavih fora, povlačenja za Keiko Gi (Kimono), guranja i netezanja koja se znaju dogoditi kad vježbamo Kumite. Doslovno smo se igrali poput djece i isprobavali razne tehnike (Tsuki, Geri, Shuto Uchi, Nukite Uchi, Mawashi, Empi, Hittsui...) u najčišćem obliku. Jest - sjevnulo je i meni i njemu par udaraca ali ništa opasno - ja sam primio jedan prekrasni Mawashi Tsuki malo ispod oka dok je Dubravko primio fini Mae Geri Keage direktno u bradu.
Mislim da je ovaj Kata Kumite bio na obostrano zadovoljstvo jer smo kasnije u svlačionici prepričavali koju tehniku iz koje Kate smo primjenjivali ili pokušavali primjeniti. Ja sam bezuspješno "drvio" po nizu od tri povezane tehnike iz Seienchin Kate (Ura Tsuki, Uraken Uchi i Gedan Tettsui Uchi) dok je Dubravko uspio uspješno odraditi završnu tehniku iz Pingan Ni Kate - Shuto Age Uke i Kesa Ippon Kansetsu Wari Uchi (tehnika lomljenja kostiju). Naravno nije mi slomio ruku - puff !! :o)
I baš dok pišem ovaj post sjetio sam se kako smo izveli demonstraciju na 10. godišnjici prijateljske nam škole Kung Fu "Safira" gdje je Dubravko izvodio Ni Nin Gake sa Sensei Josipom i samnom.
Slika govori tisuću riječi (demonstracija) - Josip na podu, a ja na putu prema podu. :)

Kempo Gashaku - Jadovno

15.9 2007 održan je Kempo seminar u malom mjestašcu Jadovno usred Velebita. Desetak redovitih Kempo vježbača je naporno vježbalo na čistom zraku, a u trenucima predaha uživali su u miru i smiraju šume koja okružuje Jadovno. Bilo nam je naporno ali nismo odustajali. Svi smo naučili ponešto novo bilo neku novu Katu, interpretaciju nekog pokreta u Kati ili samo novi pokret.

Neke slike mogu se vidjeti na sljedećem malom slideshowu -->



..ili na linkovima:
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/JadovnoOSenseiSlike?authkey=_n-ybVWj4GQ
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/KempoGashakuiDadoFilmovi?authkey=CI6SmYQVwg0
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/JadovnoDijanaSlike?authkey=nGPrh3eWBo8

Što je to Bijeli Lotos Kempo borilačka vještina može se detaljnije vidjeti na http://www.bijeli-lotos.hr/