05 travnja 2012

Seminar iz Tehnika samoobrane (Goshindo Waza) Zagreb, 31.03.2012.

Seminar „Goshindo Waza“ II vodio je Sensei Saša, a počeo je s uvodnim riječima o tehnikama samoobrane u formalnom smislu. Što i kako ih izvoditi što učinkovitije i svrsishodnije. Osnovni elementi su stabilnost stava, sposobnost preusmjeravanja energije, izbacivanje protivnika iz ravnoteže itd. Međutim, ono što je Sensei istaknuo kao glavnu odrednicu samoobrane jest naš stav. Naš stav prema nama, situaciji i napadaču. Ono što će najvjerojatnije odrediti ishod sukoba nije naše majstorstvo u formalnim tehnikama već naše stanje uma. Ako dopustimo da nas preuzme prestrašenost ili impresioniranost napadačem (njegova fizička snaga ili njegov status) sigurno je da smo izgubili borbu. Mogu reći da se s time slažem, ono kakav stav imamo pred napadačem jest ono što će odrediti ishod situacije. Važno je imati na umu da sve što radimo unutar Kempo-a u Dojo-u jest kontrolirana situacija i stoga treba imati na umu da realna situacija u „stvarnom“ životu može biti puno drugačija. U svakom slučaju iskustvo u formalnom poznavanju nekih osnovnih tehnika samoobrane i sagledavanje sebe kroz bremenitu komunikaciju može nam u nekoj mjeri pomoći da razmotrimo eventualnu situaciju napada.
Trening je započet praksom osnovnih tehnika istezanja i jačanja mišića i na kraju uz tek naznaku aerobnog Taiso-a. Uslijedile su osnovnije tehnike udaraca i komplementarnih blokova. Ukazivanje na različitost i posljedice Oi i Gjaku te Soto i Uchi blokova. Radile su se tehnike oslobađanja od čvrstog hvata protivnika na različite načine. Također i neki „maštovitiji“, ali vrlo učinkoviti blokovi.
Na kraju je Sensei zaključio seminar činjenicom da je vrlo važno ne dovoditi se u situacije koje su vjerojatno rizične i problematične. Što je mislim i najveći dio samobrane. Ne samo u smislu ne ulaženja u konflikte s problematičnim osobama, na sumnjivim mjestima u dubokoj noći već i našim pozitivnim i dobronamjernim djelovanjem prema ljudima jer to samo po sebi izaziva istu reakciju kod drugih ljudi, ali i stvara dobar duh što rezultira mirnoćom, a koja je preduvjet za po nas dobro rješavanje svake teške situacije. Također, istaknuti su i neki formalno-pravni aspekti sukoba i reagiranja na sukob te kroz odgovore na pitanje razmotrene neke specifične situacije.
Sve u svemu meni je ovo bio jako dobar seminar jer kako sam se s većinom tehnika već srela sada sam mogla detaljnije razmotriti i osvijestiti njihove mogućnosti. Isto tako vjerujem da je velikom broju „mlađih“ Kempo Ka bilo zanimljivo upoznati i ovaj aspekt Kempo-a.
Shosensei Marija

02 travnja 2012

Polaganje za pojaseve (Obi Kurai Kosa) 31.03.2012.g.

Sezona jesen 2011-ljeto 2012 nam je do sada donijela puno rada, ali također i puno veselja. Inicijativom prije svega Sensei Gorana uz potporu Sensei Jane i Shosensei Marije dočekali smo nove ljude spremne zajedno s nama ići Putem koji ne priznaje ograničenja. Izuzetno je kvalitetno osmišljen program za Osnovni Kempo tečaj. Uz tako dobar program, nije bilo nikakve dileme da će naši Sensei sa puno znanja i iskustva, posvećeni i motivirani probuditi u polaznicima vatru koja će ih zadržati na Kempo treningu. Uvođenje na put je izuzetno osjetljiv dio, dio u kojem se obje strane upoznaju, gdje se stječu prva iskustva djelovanja treninga i načina kako to Sensei radi.
Završetak Seminara „Goshindo Waza“ je iskorišten za Obi Kurai Kosa ili polaganje za pojaseve. Kako je izgledala dosadašnja praksa, takvo je bilo i polaganje. Ukupno 14 Kempo posvećenika je u kratkoj ali ozbiljnoj provjeri pokazalo što znaju. Zaista je plijenila kvaliteta izvedbe, od 9.kyu-a za koji je većina polagala, pa sve do 6.kyu. Na ovom polaganju, nakon 15.g. neprekinutog održavanja treninga Bijeli Lotos Kempa dobili smo i 50-ti obojani pojas (zeleni-smeđi-crni), tako da koristimo prigodu čestitati našem jubilarcu LOVRI KLEČENI na položenom zelenom pojasu i ulasku u Seito svijet. Za visoki 7.kyu (za koji je prije polaganja potrebno napisati Osnovnu Diplomu) položili su: BOŽO VAŽIĆ i ŽELJKO SCOTTI, za 8.kyu: TOMISLAV STAMAČ i PERO PREBEG, a za 9.kyu: MAJA TONKOVIĆ, NIVES RAKAMARIĆ, RUŽICA ŽIBRAT, DINO KNEŽEVIĆ, TOMISLAV PREISS, TOMISLAV SENEGAČNIK, PETRA LYPOLT, FILIP BEJIĆ i MORANA BANOŽIĆ.
Svima koji su položili za pojas čestitka i želja da ustraju u praksi. Nastojite svaki trening iskoristiti za daljnje usavršavanje kako tehnika, tako i stavova, ali ono što je najvažnije zdravog Kempo spirita i ispravnog usmjerenja. Svaki put nekuda vodi. Na žalost danas previše puteva vode u slijepe ulice. Naš put vodi do „visova“. To nisu neki vrhovi planina, to su stanja postignuća kvalitetnijeg stanja kako našeg tijela, tako i uma. Uz takva postignuća puno nam je lakše usporediti život s Kempom i život bez Kempa. Svatko tko je doživio kako dobar Kempo trening djeluje, koju energiju Sensei zajedno s Vama emanira, koja se atmosfera stvori za vrijeme prakse, taj zaista može ne upražnjavati Kempo samo zbog lijenosti ili najčešće neutemeljenih opravdanja. Upravo stoga za takve ljude se koristi termin „lažni Kempo Ka“. Ova definicija je odista točna jer ona oslikava suprotnost onome kakav Kempo praktičar treba biti: energičan, hrabar, prijateljski usmjeren, nepokolebljiv i ustrajan. Kempo je zahtjevan, krize su normalne, odustajanje je normalno. Ono što je izvan „normalnog“ jest da ostanete i ustrajete u kontinuiranoj, motiviranoj i posvećenoj praksi dajući svaki puta cijelog sebe u svakoj tehnici, u svakom treningu. U koliko tako vježbate biti ćete nahranjeni najzdravijom i najkreposnijom hranom. Uz nju ćete puno lakše kročiti putem, ali znajte „neprijatelj“ (onaj u nama) nikada ne spava i najbolje poznaje naše slabe točke i kada smo najranjiviji. Znajte da će napasti kada se najmanje nadate. Uvijek će napad biti tamo gdje ste najslabiji i tehnikom koju je najteže blokirati. U koliko mislite da ste jaki i nepobjedivi i da Vas ništa ne može zaustaviti ili maknuti s Puta, učinite samo jednu stvar, pogledajte s jedne i druge strane Puta i vidjet ćete bezbroj „Grobova lažnih Kempo Ka“. To su sve bili dragi ljudi, ljudi koji su se trudili, u određenom periodu vježbali marljivo i predano. No, mala nevera, mala promjena u životu, nove okolnosti, nove obaveze i sl. jednostavno su ih udaljili sa Puta. Nitko ih nema pravo osuđivati, podcjenjivati ili ismijavati. To su ljudi koji su, to je očito, učinili najviše što su u danom vremenu i uz svoju uvjetovanost mogli. Za puno drugih stvari u životu bi to bilo sasvim dovoljno. U Kempu to nije dovoljno i to nisu primjeri koje želimo slijediti. Takvi ljudi nam ne mogu biti uzor, niti nas mogu motivirati kad Put postane jako zahtjevan i kad nam se svako malo javi želja da prestanemo. Tih ljudi se trebamo u tako teškim trenucima sjetiti, ali samo zbog toga da i mi ne budemo kao oni, da ne postupimo kao oni, već da upravo suprotno nastavimo hrabro dalje, jer to je Put, u protivnom on naprosto nestaje. Na taj način postajemo pravi Produhovljeni ratnici, oni koji su preživjeli bitke, oni koji mogu biti vodiči, koji nas mogu inspirirati, usmjeravati, njima možemo dozvoliti da nas kude i ispravljaju jer su oni to kroz mnoštvo svojih unutrašnjeg bitaka i pobjeda zaslužili.

Sensei Darko