11 listopada 2007

Shaolin demonstracija

Jučer se skupilo malo Kempo društvance na Shaolin demonstraciji u maloj dvorani Doma sportova. Prije same demonstracije smo podijelili nešto našeg Bijeli Lotos Kempo promidžbenog materijala i čekali da show počne. Teško mi je procijeniti broj ljudi, ali bilo je otprilike pola male dvorane.
Scenografija je bila dobra, imali su žene za bubnjare, a sami redovnici su definitivno demonstrirali ono što nama naš Sensei stalno napominje - lakoća tijela. Redovnici su bili valjda 50% vremena u zraku, stalno su skakali iz stoja na rukama u stoj na glavi i obrnuto. Po meni su vrlo dobro demonstrirali vještinu 'unutrašnjih' škola i njihovo kretanje i pokret. Vrlo tečan i neprekinut pokret - vrlo slično Tai Chi-u. Demonstrirali su i Ki/Chi/Qi na zanimljiv način. Jedan od redovnika je stavio nekakav lončić na Tan Tien i na neku foru stvorio vakuum (??!) tako da je lončić ostao priljubljen uz tijelo. Pozvali su ljude iz publike i oni su morali čvrsto držati lanac dok bi ih on povlačio. A vakuum je i dalje bio postojan, lončić mu nije pao niti se odlijepio s trbuha. Bilo je još raznih drugih demonstracija kao npr. lomljenje bambusovih štapova na tijelu redovnika. Način na koji se štap prelomio u tri dijela je bio u najmanju ruku "sumnjiv". Ne želim ih optužiti za varanje ali moje iskustvo (vlastita leđa.. :o) ) mi govori da se štap nikada ne lomi na takav način. Po mom mišljenju sama efikasnost demonstrirane vještine u borilačkom smislu nije bila baš najuvjerljivija ili nisu pokazivali ono što oni stvarno vježbaju.
No to, na kraju krajeva, nije niti bitno jer njihova filozofija je izuzetno slična Bijeli Lotos Kempo filozofiji. Već u prvih par rečenica koje su prikazivali preko projektora sam uvidio izuzetnu sličnost. A to je da nema tajni već postoji samo trening, trening i trening. Svaki dan samo trening. Cijeli život - trening. Upravo onako kako i mi govorimo u našem klubu.
Eh i da ne zaboravim - kad nisu bili u zraku bili su u jednom solidnom Shiko Dachi - ju, CIJELO vrijeme demonstracije. Tko nije stajao u Shiko Dachiju barem jednu minutu ne može znati koliko je to teško.

Nema komentara: