Kempo Kata, Ego i Put

Vrlo bitna praksa u Kempu je vježbanje Kata. Po meni, vježbanje Kata je ključna praksa za napredak svakog Kempo Ka (ili ti Kempo studenta). No dobro, dobro... ja sam poznat po tome da volim Kate. ;o)
Kempo praksa, uključivo i vježbanje Kata i Kumite-a, može biti vrlo obmanjujuća i čak bih se usudio reći destruktivna (tjelesno i mentalno). Sve ovisi na koji način se Kempo vježba i s kojom motivacijom i ciljem. Primjerice Kate – koliko puta mi se dogodilo da bih sam sebi rekao: „Pa ovu Katu solidno izvodim“, da bih u nekom kasnijem trenutku moja samoobmanjujuća slika savršenog izvođenja Kate bila srušena od strane dvije-tri sugestije koje bi Sensei rekao ili temeljni propust na kojeg bi Sensei ukazao. Vlastiti Ego stvori svoj svijet, svoju sliku i onda je u njemu presretan, jer je sve savršeno i nema grešaka. U trenutku ukazivanja pogreške testira se motivacija i odnos prema Kempo Putu. Ukoliko je ego prejak onda kreće samouništenje i Put ide nizbrdo – jer ipak nizbrdo je lakše. Ukoliko ipak priznaš sam sebi da ti dlanovi i prsti kod izvođenja Shuto Uchi-a nisu ravni, da ne držiš ispravno Dachi, da ti Tsuki nije dovoljno eksplozivan i ukoliko to sve osvijestiš i nastojiš poboljšati, onda Put ide uzbrdo – tamo gdje je teže i tamo gdje su rezultati.

U idealnom svijetu bili bismo sami sebi učitelji i ispravljali bismo sami svoje pogreške i Ego ne bi nikada prevladao. Hm... da u idealnom svijetu. :) :)

Eh i da... kad god sam sebi kažeš „Ja znam ovu Katu“ znaj da si pogriješio jer ako nemaš barem 10 godina vježbanja Kate, onda ju sigurno ne znaš... Možda znaš osnovni korak, kao u plesu, ali znati osnovni korak i plesati nije isto. Jedino ćeš upornim dugogodišnjim vježbanjem postati vrhunski plesač.

Vezano uz samostalno vježbanje Kata postoji još jedan problemčić. Ukoliko vježbaš Kate redovno kod kuće, a neke pokrete si naučio krivo i vježbaš ih krivo, onda je kasnije vrlo teško ispraviti te sad već krivo „uklesane“ pokrete. Tu sam situaciju vidio i na drugima i na sebi. Nažalost moje treće (mentalno) oko je još uvijek poluslijepo (kao kod malih štenaca) da bih uočio neke pogreške u izvođenju Kata. Meni se to „krivo uklesavanje“ zna dogoditi i uvijek mi je teško ispraviti pokret jer nekako automatika izvođenja Kate odradi svoje. Moraš uložiti ogroman svjesni napor da taj pokret ispraviš i kroz vrijeme ponovno i na ispravan način „uklešeš“ u Katu. I onda opet počne vječna igra... „Vidiš kako sam uspio ispraviti greške – sad sam savršen!“. :) :)

Na kraju se postavlja pitanje: Da li je dobro vježbati Kate doma ako nisi jako dobro ovladao s pojedinom Katom? Ukoliko nešto uvježbaš na krivi način teško ćeš poslije to ispraviti...
Da li odabrati teži ili lakši put? Svatko naravno ima svoj vlastiti odgovor... ;-)

Došao je i taj trenutak!

Scena:
Ja ispred troje ljudi pokazujem Zenkutsu dachi, Chudan Uchi Uke, Jodan Age Uke, Gedan Barai (kako samo lijepo zvuče, još da ih znam na pamet). Lako je sada kad imam šalabahter ispred sebe i prisjećam se imena koja bih trebala spojiti sa pokretom.

Kako to sve lako zvuči, no u stvari... Pitanje za kompjutoraše: «Postoji li neki način da se izbaci suvišna memorija iz mozga i napravi prostora za novu?» To bi mi dobro došlo ovih dana.

Mislila sam ja da je Kempo borilački sport i da ću morati učiti pokrete, udarce, obrane i tako to. A kad tamo i strani jezik moram naučiti. Uh! Uh! Nekako moj mozak ne može spojiti te dvije stvari nakon napornog dana.

No, da se vratim sceni s početka. Do sada sam u životu držala raznorazna predavanja, treninge, konzultacije; govorila pred stotinjak ljudi i nikad ne osjetih stid, nelagodu i toliko neznanje kao pred tih troje ljudi koji su nam se tek nedavno priključili. I kaže meni naš dragi Sensei Darko da im pokažem osnove. ZAR JA? Pa i ja sam nova. Jednu školsku godinu provesti u klubu i nije baš neko vrijeme da bih ja mogla sada nekome nešto pokazivati. «Sto mu gromova», rekli bi junaci moga djetinjstva Zagor i Čiko. I tad sam shvatila da je detalja toliko da mi uvijek neki promakne. I tako mi je povezivanje imena i pojedine vježbe nekako zvučalo logično kad to drugi izgovaraju; prepoznala bih, no kad trebam imenovat... Uh, da je to jedina slaba točka moga Kempo puta rekla bih da sam sretna, no na žalost nije. Ima ih još, ali njih još moram osvijestiti i prihvatiti kao činjenicu pa na njima raditi. Prije samo godinu dana nisam mogla stajati na glavi uopće, sad već ide; uz poteškoće i neravnotežu no noge se odižu od poda i ostaju neko vrijeme. Hura! Ipak mogu. Svladat ću ja i jezik kad tad. Ako ništa drugo da se ne sramotim.

Ahoj svima koji čitate i razumijete moje brige! Dajte malo podrške. Jeste li i vi imali takvih poteškoća?

Bijeli Lotos Kempo seminar

Sensei Dubravko organizira, u subotu 10.11. 2007 u Sisku, Kempo seminar trajanja 4,5 sata s početkom u 8:00 i završetkom u 12:30. Kempo seminar se organizira u dvorani koja se nalazi u okviru bazenskog kompleksa. Mjesto okupljanja je ispred bazena na recepciji športsko rekreacijskog centra u Sisku malo prije 8:00. Za sva dodatna pitanja kontaktirati Sensei Dubravka na treningu.

Trening i motivacija

Evo da i ja dodam obol ovom našem blogu. S obzirom da u zadnje vrijeme zbog osobnih razloga nisam bio u mogućnosti redovito prisustvovati i sudjelovati u treninzima, jučerašnji trening bio mi je melem za dušu i tijelo.
Na trening sam došao indirektno s posla nakon posjete stomatologu, kroz gužvu u gradu.
Motivacija za trening nakon ovakvog dana je vrlo niska a tada je trening najpotrebniji.
Iako bi naš trening trebao započeti puno prije dolaska u Dojo, svakodnevnica ponekad to ne dopušta, tako da je moja mentalna priprema nažalost izostala.
Trening je bio dinamičan i zahtjevan taman koliko možeš izdržati ili malo manje. Ciljane promjene fokusa vježbanja omogućavale su obnavljanje za nove izazove.
Nakon perioda ne vježbanja u umu se uvijek prvo javi glas, meni je ovo teško, ja to ne mogu i sl.
Odustajanje je uvijek prva pomisao. Eh tu započinje vječita borba s samim sobom koja nema kraja i da citiram jednu izjavu s nedavne prezentacije a koja u potpunosti utjelovljuje Kempo duh: "Najveća borba je sa samim sobom. U toj borbi nikada nećeš pobijediti ali ako ne pokušaš već si izgubio".
Predaja ne dolazi u obzir no ipak malo po malo forma se iskrivljuje, reakcije na broj su sve sporije i teže, stavovi su sve više prilagođeniji ugodi a ne formi. Ovakav trening kao i svaki istinsko je ogledalo za svakog tko je spreman promatrati.
Jučerašnji trening možda nije svima bio zanimljiv ili drag ali svakako je neophodan.
Na treninizima i poslije njih ponekad ne možemo izreći sve ono što osjećamo ali kada su se dojmovi malo smirili, mogu reći samo:
Sensei hvala!
Svima onima koji barem jednom u životu nisu prošli ovakav trening ili iskustvo i nakon njega uživali u smiraju tijela i uma mogu im samo istinski i od srca poručiti: Probati što prije!
S ovim mislima, željno iščekujem slijedeći trening.
Pozdrav
D.

Shaolin demonstracija

Jučer se skupilo malo Kempo društvance na Shaolin demonstraciji u maloj dvorani Doma sportova. Prije same demonstracije smo podijelili nešto našeg Bijeli Lotos Kempo promidžbenog materijala i čekali da show počne. Teško mi je procijeniti broj ljudi, ali bilo je otprilike pola male dvorane.
Scenografija je bila dobra, imali su žene za bubnjare, a sami redovnici su definitivno demonstrirali ono što nama naš Sensei stalno napominje - lakoća tijela. Redovnici su bili valjda 50% vremena u zraku, stalno su skakali iz stoja na rukama u stoj na glavi i obrnuto. Po meni su vrlo dobro demonstrirali vještinu 'unutrašnjih' škola i njihovo kretanje i pokret. Vrlo tečan i neprekinut pokret - vrlo slično Tai Chi-u. Demonstrirali su i Ki/Chi/Qi na zanimljiv način. Jedan od redovnika je stavio nekakav lončić na Tan Tien i na neku foru stvorio vakuum (??!) tako da je lončić ostao priljubljen uz tijelo. Pozvali su ljude iz publike i oni su morali čvrsto držati lanac dok bi ih on povlačio. A vakuum je i dalje bio postojan, lončić mu nije pao niti se odlijepio s trbuha. Bilo je još raznih drugih demonstracija kao npr. lomljenje bambusovih štapova na tijelu redovnika. Način na koji se štap prelomio u tri dijela je bio u najmanju ruku "sumnjiv". Ne želim ih optužiti za varanje ali moje iskustvo (vlastita leđa.. :o) ) mi govori da se štap nikada ne lomi na takav način. Po mom mišljenju sama efikasnost demonstrirane vještine u borilačkom smislu nije bila baš najuvjerljivija ili nisu pokazivali ono što oni stvarno vježbaju.
No to, na kraju krajeva, nije niti bitno jer njihova filozofija je izuzetno slična Bijeli Lotos Kempo filozofiji. Već u prvih par rečenica koje su prikazivali preko projektora sam uvidio izuzetnu sličnost. A to je da nema tajni već postoji samo trening, trening i trening. Svaki dan samo trening. Cijeli život - trening. Upravo onako kako i mi govorimo u našem klubu.
Eh i da ne zaboravim - kad nisu bili u zraku bili su u jednom solidnom Shiko Dachi - ju, CIJELO vrijeme demonstracije. Tko nije stajao u Shiko Dachiju barem jednu minutu ne može znati koliko je to teško.

Jedan obični Kempo trening...

Danas smo na treningu vježbali Kata Kumite (slobodni sparing s naglaskom na ispravnu formu). Mene je kao i obično zapao Sensei Dubravko. Ono što je danas bilo specifično za naš Kata Kumite je bila prava čistoća pokreta. Nije bilo prljavih fora, povlačenja za Keiko Gi (Kimono), guranja i netezanja koja se znaju dogoditi kad vježbamo Kumite. Doslovno smo se igrali poput djece i isprobavali razne tehnike (Tsuki, Geri, Shuto Uchi, Nukite Uchi, Mawashi, Empi, Hittsui...) u najčišćem obliku. Jest - sjevnulo je i meni i njemu par udaraca ali ništa opasno - ja sam primio jedan prekrasni Mawashi Tsuki malo ispod oka dok je Dubravko primio fini Mae Geri Keage direktno u bradu.
Mislim da je ovaj Kata Kumite bio na obostrano zadovoljstvo jer smo kasnije u svlačionici prepričavali koju tehniku iz koje Kate smo primjenjivali ili pokušavali primjeniti. Ja sam bezuspješno "drvio" po nizu od tri povezane tehnike iz Seienchin Kate (Ura Tsuki, Uraken Uchi i Gedan Tettsui Uchi) dok je Dubravko uspio uspješno odraditi završnu tehniku iz Pingan Ni Kate - Shuto Age Uke i Kesa Ippon Kansetsu Wari Uchi (tehnika lomljenja kostiju). Naravno nije mi slomio ruku - puff !! :o)
I baš dok pišem ovaj post sjetio sam se kako smo izveli demonstraciju na 10. godišnjici prijateljske nam škole Kung Fu "Safira" gdje je Dubravko izvodio Ni Nin Gake sa Sensei Josipom i samnom.
Slika govori tisuću riječi (demonstracija) - Josip na podu, a ja na putu prema podu. :)

Kempo Gashaku - Jadovno

15.9 2007 održan je Kempo seminar u malom mjestašcu Jadovno usred Velebita. Desetak redovitih Kempo vježbača je naporno vježbalo na čistom zraku, a u trenucima predaha uživali su u miru i smiraju šume koja okružuje Jadovno. Bilo nam je naporno ali nismo odustajali. Svi smo naučili ponešto novo bilo neku novu Katu, interpretaciju nekog pokreta u Kati ili samo novi pokret.

Neke slike mogu se vidjeti na sljedećem malom slideshowu -->



..ili na linkovima:
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/JadovnoOSenseiSlike?authkey=_n-ybVWj4GQ
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/KempoGashakuiDadoFilmovi?authkey=CI6SmYQVwg0
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/JadovnoDijanaSlike?authkey=nGPrh3eWBo8

Što je to Bijeli Lotos Kempo borilačka vještina može se detaljnije vidjeti na http://www.bijeli-lotos.hr/