Yama i Niyama

U Kempu ljudi tradicionalno kreću s fizičkim vježbanjem. No u Kempu, kao i u ostalim duhovnim tradicijama, navodi se i potreba morala i skladnih odnosa s okolinom, odn. socijalne mudrosti.

Čini mi se da se svakog, pa i Kempo praktičara, može ocjenjivati po dva kriterija - vještini i životnoj mudrosti. I da bi mnogi dobili puno bolju prvu ocjenu nego drugu. To upućuje na ideju da bi bilo zdravo i potrebno u većoj mjeri pozabaviti se s ovim drugim dijelom.

Moral i socijalna mudrost bogato su tretirani u kršćanskoj i svakoj drugoj tradiciji. Mene je zaintrigirala Yoga-tradicija, zbog poznate sklonosti izrazito analitičkom, ali ujedno i sasvim praktičnom pristupu, odn. praktičnim vježbama i zahtjevima.

Zato sam preveo i priložio relevantne dijelove iz jedine knjige o Yogi koju sam našao u kući. Možda će nekog zanimati ili, još bolje, biti od neke koristi (eventualno da se stavi na već pomalo usnuli Kempo-blog).

Mene je zaintrigirala činjenica da su yama i niyama prva (početna) dva od 8 stupnjeva Yoge. Čini mi se da je većina Yoga-učenika (slično kao u Kempu) sklono krenuti s asanama i preskočiti ova početna dva stupnja, uz sasvim neutemeljenu pretpostavku kako su već na početku dovoljno
pametni, mudri i moralni. Nažalost, često je ta pretpostavka vrlo daleko od istine. Također, ljudi smatraju da se tu radi o jednostavnim i lakim zahtjevima, a to nipošto nije točno. Čudno je da će ljudi vrlo rijetko na sličan način pristupati pranayami. Naime, nisu skloni pomisliti da pranayama nije bitna ili zahtjevna jer - već znaju disati.

PRIJEVOD:

Rammurti Mishra: PRINCIPI FONDAMENTALI DI YOGA, Capelli editore, Bologna, 1973

Lezione prima: lo yoga e la sua applicazione (Yoga i njena primjena)

(dio poglavlja koji daje podjelu na 8 Yoga sustava odn. nivoa)

...

Gledano iz jednog praktičnog aspekta, Yoga se klasificira u sljedećih osam točaka:

1. Yama, kontrola uma i mentalnih valova,
2. Niyama, poštivanje pravila za postizanje gornjeg cilja,
3. Asana, razne pozicije za postizanje tog stanja,
4. Pranayama, pravilno disanje za potpomaganje kontrole uma,
5. Pratyahara, potpuno opuštanje svakog organa i uklanjanje svijesti,
6. Dharana, koncentracija svijesti na različite dijelove tijela,
7. Dhyana, konstantne mentalne sugestije (meditacija op. p.),
8. Samadhi, stvaranje snage volje i moći svijesti.

...

Lezione ventiduesima: Come controlare le vitarkas (kako kontrolirati vitarke)

One aktivnosti uma koje su negativne i vode razaranju naše osobe, osjećaja, tijela, i uma nazivaju se vitarke. Logički, filozofski, etički, socijalno i pravno dobro razumijemo ove negativne mentalne valove i priznajemo da su katastrofalno štetni za naše postojanje; ipak, zbog njihove snage i hipnotičkog utjecaja, dovedeni smo u situaciju da se krećemo baš sukladno njima. To je dovelo naše vlastito ponašanje u suprotnost s našim istinskim postojanjem i osobnošću. Ovi grubi mentalni valovi nazivaju se vitarke (vi, -protiv, tarka, razum, savjest, logika, mjera, filozofija), jer oni jesu protivni našem razumu, mjeri, logici, filozofiji i životu. Gledano iz jednog praktičnog aspekta, mogu se sažeti u deset grupa, kako slijedi:

1. Šteta koja se nanosi drugima,
2. Lažnost, predrasuda,
3. Krađa,
4. Nepostojanost,
5. Akumuliranje novca radi egoističnog zadovoljstva,
6. Nečistoća tijela, uma i osjećaja,
7. Nezadovoljstvo,
8. Egoizam,
9. Nemar i prestanak učenja,
10. Želja da se ne djeluje sukladno mudrosti i intuiciji.

Tu je navedeno spomenutih deset grupa, a vi ih možete nadodati koliko želite.

Za kontrolu ovih vitarki, posjedujete dvije božanske sile u vama samima: to su yama i niyama. Yamom se naziva ozbiljna namjera za njihovu kontrolu. Mnogi naši učenici i prijatelji pohađaju Yoga konferencije i tečajeve kako bi upoznali filozofiju Yoge kao hobby ili da zadovolje radoznalost. Oni nemaju nikakvu namjeru da postanu stvarno ozbiljni Yogini, nego ih privlači ideja da budu u centru pažnje na društvenim okupljanjima i među prijateljima, demonstrirajući svoje nadnaravne moći (tako i sama Yoga postaje vitarka, op. p.). Danas mnogi tzv. Yogi doprinose ovoj tendenciji, pridobili su i koriste slavu, komuniciranje i medije. Mnogi učenici i Yoga-entuzijasti šire među prijateljima glas o svojim zapanjujućim uspjesima. Mnogi zapadni gradovi i krajevi puni su takvih čudesa. Ali koliko od tih osoba ozbiljno naginje blagotvornoj kontroli uma i mentalnih valova? To bi vrijedilo istražiti.

Yama označava ozbiljnu namjeru da se kontrolira um. Općenito, svatko površno želi kontrolirati um i posjedovati neke neuobičajene moći, ako je moguće; ali intimniji i dublji dio uma neprestano pravi ustupke koji omogućavaju opstanak vitarki. Kada um čvrsto odluči da kontrolira te valove, njegova pozicija se naziva yama. Yama označava kontrolu, a u potpunosti se postiže kroz ovih pet faza:

1. Ahimsa: ne ozljeđivati druge fizički, riječima niti mentalno.
2. Satyam: ponavljati obećanje o prakticiranju istinitosti i o odricanju od laži u našem životu.
3. Asteyam: ne krasti.
4. Postojanost, kontrola hormonalnih sila za razvoj tijela, osjećaja i uma razvijajući ojas (esencija hormonalne energije, op. p.)
5. Aparigraha: ne gomilati novac, ponašajte se kao da ste gospodar vaše imovine. Desetina vaše zarade pripada drugima. Ako doniramo desetinu naše imovine, to je dobro, ali zapravo još ne doniramo ništa, jer to pripada drugima. Kada dajemo više od desetine, tek tada stvarno služimo svijetu. To se naziva aparigraha. Ako bi se zaista prakticirao taj princip, ne bi bilo nikakve potrebe za strah od komunizma. Učenik Yoge mora se angažirati/obvezati da slijedi principe Yoge.

Ovih pet yama osposobljava učenika da kontrolira prvih pet vitarki. Čak i kad imamo ozbiljnu namjeru da kontroliramo naš um, ona neće biti od pomoći ako se ove yame ne prakticiraju svakodnevno i ozbiljno.

Pet niyama koje slijede olakšat će taj put:

1. Čistoća tijela, osjećaja i srca.
2. Zadovoljiti se.
3. Tapasya (strogost/skromnost).
4. Svadhyaya (učenje Yoga psihologije i filozofije).
5. Transformacija tijela u vrijedan instrument; požrtvovnost u traženju mudrosti, intuicije i savjesti.

Niyama označava poštivanje (pravila); kako bi vaše namjere ili yame bile uspješne. Ovih pet niyama učeniku pomažu da kontrolira posljednjih pet vitarki.

Za svaku vitarku koju posjedujete možete stvoriti njezinu suprotnost, i učiniti vaš život sretnijim.

Postoji i drugih pet metoda za kontrolu mentalnih valova:

1. Analiza svakog problema i traženje njegovog rješenja (što ne funkcionira uvijek u slučaju navika).
2. Neutralnost: promatrajte svoje mentalne aktivnosti kao da ste svjedok, a ne osoba koja djeluje; ne djelujte kao njihov sluga i kontrolirajte sve mentalne valove.
3. Konstantno ispunjavajte vaš život.
4. Bhavasamadhi. Zaboravite tijelo i materijalni um, a identificirajte se s višom sviješću.
5. Brahmi-sthiti. «Ja sam Brahman. Unutrašnji svemir je Brahman. Vitarke za mene nemaju nikakvog značaja.»

Odaberite sustav kojem ćete se najviše moći posvetiti. Ovo je kraj dvadesetdruge lekcije. Ponovo je pročitajte i asimilirajte. Proširite je s vašim komentarom, istražite druge metode. Postupajte u skladu s njima i učinit ćete vaš život sretnijim. Bez prakticiranja yame i niyame nije moguće postići savršenstvo. Prakticirajte ih kako bi kontrolirali vaše vitarke.

KOMENTAR - DUBRAVKO:

Mali komentar vezan uz kršćanstvo. Kada bi ulaznica za kršćana bili ti
temeljni principi, pitanje je tko bi to bio uopće. Ionako svi prigovaraju
kršćanstvu da previše "lažno moralizira".

Ali primjeti nešto. Joga ekipa vrlo inteligentno izbjegava ovakve rasprave
jer bi onda vjerojatno potencijalni vježbači rekli da su zbog toga zbrisali
od kršćanstva. Problem nastaje ako ta ekipa naknadno ne usadi te principe
svojim članovima.

Kempo Gashaku - Jadovno

Kako je sezona 2007/2008 počela tako će i završiti - seminarom na Velebitu u malom mjestašcu Jadovno.

Seminar će se održati za vikend 14.6.2008.

Jadovno je prošle godine imalo točno jednog stalnog stanovnika dok danas, nažalost, to više nije tako. Mjesto se nalazi na 800 metara nadmorske visine u udolini okruženoj brdima i šumom.
Uz velikodušnu pomoć udruge Jadovničana osiguran nam je smještaj u šumarskoj kući.
Seminar će biti otvorenog tipa tako da postoji vjerojatnost da nam na seminar u goste dođu ljudi iz okolnih krajeva (najviše iz Gospića).
Ja ću otići dan ranije i polijepiti par plakata a možda ode i objava na lokalnom radiju.

Obzirom da je to nije produženi vikend (i nemamo baš puno vremena) preporučio bih da smo svi u petak navečer u Jadovnom tako da rano ujutro, a poznavajući Sensei Dubravka i kasno navečer u petak, možemo početi s treninzima.

Obzirom da je Gashaku na Velebitu nemojte zaboraviti topliju odjeću jer su noći na Velebitu vrlo hladne.
Ponesite vreće za spavanje i ako imate madrace na napuhavanje. U kući ima par kreveta ali nema dovoljno za sve pa ćemo se morati snalaziti na razne načine, a tvrdi pod s daskama nikad nije ugodan za spavanje ;o).
Ponesite dva Gi-a ako ih imate, ako ne onda rezervnu odjeću za vježbanje.

Uz to seminar je otvoren za polaganje do kojeg god pojasa zelite, naravno uz uvjet da su ostali dodatni uvjeti ispunjeni.
Prijavite se O'Senseiu na vrijeme za polaganje.

Neke slike/filmiće kuće i samog mjesta gdje ćemo biti možete vidjeti na slikama s prošlog Gashakua:
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/JadovnoDijanaSlike
http://picasaweb.google.com/bijeli.lotos/JadovnoOSenseiSlike

Molim vas da se prijavite i platite što prije da možemo kupiti hranu i platiti smještaj.

Gashaku, Zadar, 1. – 4. svibnja 2008.

Kako je dobro uzeti si 20 minuta dnevno za promišljanje. Kad bih bar svaki dan mogla tako, usred radnog vremena. Jer eto, onda dođe i inspiracija za pisanje o iskustvu seminara u Zadru. Količina fizičkog napora me prije odlaska zapravo zastrašivala. Mogu li izdražati, hoću li moći izdržati bila su pitanja u mojoj glavi. Nisam do sada sebe izlagala takvoj vrsti nepoznatog napora. Dvodnevni, jednodnevni i poludenvni seminari su mi poznati, no četiri dana, pa onda više puta dnevno... Veliki izazov. I sve to u potpunoj posvećenosti Kempo praksi. Uz to i zajednički suživot. Puno je tu bilo novih izazova i mogućosti za ispitati vlastite granice.

I dalje suštinski ne razumijem što znači kada netko kaže da je „pukao/pukla“ i prešao/la granicu? Ja sam istrenirana to prepoznati u mentalnim mapama ljudi ali ne i na fizičkoj razini. Zato me, valjda, toliko i muči tjelesni dio, a ne toliko mentalna posvećenost. Za nju znam da ću je razviti i razvijati. To se i dešavalo tijekom boravka u Zadru i tijekom treninga. Misli su stalno navirale i preslagivale se i poslagivale. Fascinantno je kako otrivanje da nešto mogu malo više nego do sada sjedne na svoje mjesto u pravom trenutku. Ili situacija kada treba napraviti Yoko Geri Kekomi (ako se ne varam, a često se varam kada je imenovanje u pitanju) te uz to i rukom izvesti udarac, a ja to polu učinim samo s nogom. U tom trenutku uključivanje ruke poremetilo je cijeli moj koncept postepenosti u glavi. Svjesna sam da tada da ne radim uopće ono što se traži, ali isto tako svjesna da ako krenem raditi sve odjednom šansa da mi sjedne je znatno manja.

Veliko otriće za mene bila je činjenica da i drugi prolaze slične faze napora kao i ja. Do sada sam pripisivala svojem manjku kondicije, manjku znanja o tehnikama, manjku gipkosti i vjerojatno još ponekom manjku nečega, činjenicu da bih gledala na sat brojeći vrijeme do kraja treninga, iščekujući da prođe napor koji osjećam. I onda otkrijem da se drugi bore sa sličnim promišljanjima. Isto tako otrkijem da smo dva jutarnja treninga odradili gotovo četrdesetak minuta duže od planiranog bez da sam primijetila protok vremena. Činjenica ustajanja tako rano ujutro nije nimalo utjecala na osjećj izmorenosti. Dapače, imam osjećaj puno veće snage i energije. Cijeli tjedan nakon seminara uspjevam ujutro ustati na vrijeme i doći na posao na vrijeme, što nije svojstveno meni u rane jutarnje sate!!!

Zanimljivo je bilo i promatrati kako se osobnost svakoga od nas uklapala u zajedničko funkcioniranje. Količina razumijevanja i tolerancije koji su razvijeni u grupi vidjela sam u jako malo grupa do sada, a pogotovo u situacijama intenzivnog provođenja zajedničkog vremena. Svaka čast na trudu svakoga od nas.

Gashaku 1.-4.5.2008.

Ovo je bio moj prvi visednevni seminar, drugi sveukupno. Krenuo sam prema Zadru bez ikakvih ocekivanja, cak pomalo skeptican vidjevsi program treninga. Prva stvar koja mi se odmah svidjela je bio osjecaj zajednistva, koji se osjetio od naplatnih kucica u Zagrebu pa nadalje kroz cijeli seminar.
Prvi dan je bio, rekao bih, ispipavanje terena kako fizicki tako i mentalno. Prvi trening na drvenom molu bosih nogu... takva podloga te tjera da osvjestis svaki pokret nogu htio-nehtio. Drugi trening je bio na travi i opet ogromna promjena. Na samom treningu se skoro nije radilo nista novo a imao sam osjecaj kao da sve radim prvi put. Na kraju dana sam bio izmoren i pitao sam se kako cu izdrzati jos tri dana s tim da se jos moram ustajati u 4:30 ujutro.
Stiglo je i to famozno jutro... Vani mrak, skuplja se ekipa u bijelim odjelima. Lagano trcanje i meditacija, kasnije Kempo. Nije bilo naporno, ali mislim da nije bilo osobe koja nije pojela barem dva uobicajena dorucka. Dalje su nas ocekivali treninzi po rasporedu i ocekivao sam da ce se ponavljati i bit repriza prijasnjeg dana. Ali prakticki nije bilo niti jednog istog treninga! Osim mozda jutarnjeg koji se opet razlikaovao po tome sto je trajao sve dulje i dulje. I ta raznovrsnost me se jako dojmila i htio bih pohvaliti Sensei-e, jer stvarno nismo mogli znati sto nas ocekuje. Svaki Sensei je trazio nesto novo, iz nas izvlacio nesto drugo, motivirao nas svojom sposobnoscu i umijecem izvodenja upravo onoga sto trazi od nas. Mislim da je pod takvim vodstvom skoro nemoguce ne napredovati, jos kad se to spoji sa trudom i zeljom pojedinca napredak je zajamcen.
Ja sam se vratio u Zagreb s osjecajem da sam nesto naucio, da sam nesto prosao, nesto postigao. Osjetio sam duh Kempa i polako cijela prica o Putu pocinje dobivati smisao. Pun sam energije, zeljan treninga, zeljan pomicanja granica. Nadam se da su i drugi zadovoljni sa seminarom i svojim ucinkom, ja mu ne mogu naci zamjerku.

Trening u subotu 5.4.2008

Zbog dolaska američkog predsjednika GŠC neće raditi u subotu i samim time nemamo trening ovu subotu.

Kokyu Nen Mocuso - Hajime

Pomnost na disanje, Tišina i Misao - započni.

Ovo bi bio doslovni prijevod riječi iz naslova i predstavlja osnovnu meditaciju koja se prakticira kao sastavni dio Bijeli Lotos Kempo prakse. Sudeći samo po sebi naravno ova praksa mi se čini dosta zanemarena. I tu ne mislim toliko na meditaciju u Dojo-u koliko u privatnom životu - meditacija kod kuće, na putu, na poslu... Za meditaciju stvarno nisu potrebne dvorane i zato mi u BLK uvijek imamo simboličnu meditaciju od par minuta prije početka i na kraju treninga.
Direktan prijevod Kokyu Nen je pomnost na disanje. Meditacija je naziv koji pokriva tri različita aspekta: pomnost, usredotočenost i uvid.
Bez dublje analize svakog od pojedinih aspekata (za to postoji interna literatura u obliku Kempo Yoga priručnika) želio bih samo ukratko i okvirno opisati prvi i osnovni stupanj ove meditacije. U tekstovima se navodi čak 16 različitih oblika ove vježbe.

Klasični uvod u meditaciju je odabir mjesta, ispravan položaj i držanje tijela. Kralježnica mora biti okomita na podlogu na kojoj sjedimo po mogućnosti prekriženih nogu. Glava treba biti uspravna u produžetku kralježnice s bradom lagano spuštenom.

Ova meditacija sastoji se od pomnog promatranja udaha i izdaha. Potrebno je bez ikakvog svjesnog upliva u proces disanja posvijestiti udah i izdah tako da smo u svakom djeliću vremena potpuno svjesni procesa disanja. Sva pažnja treba biti na objektu meditacije. Što je objekt meditacije? Dobro pitanje! Objekt meditacije je ono mjesto na kojem najjasnije osjećamo strujanje zraka kod udisanja i izdisanja (gornja usnica, nosnice, donji dio nosa...)
Počinjemo brojati udahe i izdahe, zatim samo udahe, pa samo izdahe, potom brojimo unazad 10, 9, 8... itd. Brojanje je samo alat koji nam pomaže da čvršće vežemo pažnju (pomnju) na objekt meditacije.

Ono što je važno kod ove meditacije je da nam niti jedan dio procesa disanja (udah ili izdah) ne promaknu nezapaženo kroz naš objekt meditacije. Ukoliko se to dogodi, a dogodi se SIGURNO :o), treba priznati sam sebi da se dogodilo i početi s brojanjem ispočetka. To se zove iskrenost prema samom sebi! Uvijek se dogode neke misli koje nam maknu pažnju i tijek misli nekamo drugdje. "To nije ništa strašno" - rekao O'Sensei - "Samo priznajte to sami sebi i krenite ispočetka".
I to je sva mudrost.

Jednostavno napisano, ali ne treba se zavaravati - ovo uopće nije jednostavno.
Meni osobno dah se redovito produbi. Onda shvatim da svjesno mijenjam poroces disanja i krenem ispočetka... i u nakon tričavih 100 početaka jednom ipak uspijem promatrati vlastit dah iz trećeg lica. Onda se naravno dogodi neka glupa misao iz života (npr. "Što to smrdi? Joj nisam bacio smeće iz kuhinje, a imali smo ribu za ručak, a što je bila fina...mm..ups..ja meditiram - nema ribe, NEMA RIBE...1, 2, 3, ...") i opet ispočetka. Dakle nije lako, ali treba pokušavati dok se ne pokažu rezultati.
Ja smatram da je meditacija trening - isto kao što vježbamo Ude Tate da ojačamo ruke, čučnjeve da ojačamo noge ili stoj na glavi da ovladamo ravnotežom, meditacijom vježbamo (jačamo) naš um.
Što više vježbamo određenu vježbu to će nam njeno izvođenje biti lakše.
Meditacija je vježba uma koja donosi svoje rezultate upornom praksom.
Na kraju krajeve - Kempo je meditaciju u pokretu - zar ne?

Baš me zanima kako svi vi koji vježbate Bijeli Lotos Kempo doživljavate Kokyu Nen Mocuso?

Jedan od načina

U duhu promišljanja vode, nekoliko detalja me asociralo, pa da ih podijelim. Činjenica da se u zadnje vrijeme stalno govori o nasilju kojime smo okruženi. Svi mediji govore o tome, no ako malo obratite pažnju uočit ćete da se govori o nasilju u trećem licu. Nasilje je svuda oko nas. Hm, da, istina je. No što ja činim u svemu tome i koliko ja svojim ponašanjem doprinosim nastavku ili zaustavljnju nasilja?

Jeste li ikada probali emocionalno napetu situaciju promijeniti u nekom drugom smjeru od onog za koji vidite da ide? Svi mi imamo neke svoje obrasce ponašanja. Ako obratite pažnju kako npr. razgovarate sa partnerom/icom, kolegom/icom, roditeljima, djecom... uočit ćete obrazac po kojem „plešete“ ples vaše zajedničke komunikacije te da svaki puta kada on/ona kaže nešto onda ja....... I tako to krene u začarani krug našeg obrasca.

Pogledajte sada jednu priču drugačijeg ponašanja.
Jednog vjetrovitog dana čovjek je dojurio iza ugla zgrade i jako me udario dok sam stajao i pokušavao se oduprijeti naletima vjetra. Prije nego što se vratio u ravnotežu i mogao mi reći bilo što, zamišljeno i studiozno sam pogledao na sat i vrlo ljubazno, kao da me je pitao za doba dana, izjavio: "Točno je deset minuta do dva," iako je ustvari bilo oko četiri sata i odšetao. Negdje oko pola bloka dalje okrenuo sam se i vidio ga kako gleda za mnom zbunjen i zaprepašten mojom primjedbom.

Što se događa u ovoj situaciji? Događaj međusobnog nalijetanja stvorio je kontekst u kojem je očit konvencionalni odgovor međusobno ispričavanje, ili svađa koja može prerasti u napad ili još nešto gore. Neočekivan odgovor je pretvorio taj kontektst u nešto sasvim drugo, tj. u situaciju koja bi bila socijalno prikladna da ga je drugi čovjek pitao za doba dana. Rezultat svega toga je konfuzija koja nam zapravo daje ono vrijeme odmaka ili usporavanja o kojem smo govorili na seminaru. Daje odmak nama da se priberemo i sumiramo što ćemo dalje napraviti, a daje i vrijeme za odmak drugoj strani koja je vlastitom zbunjenošću dovela sebe u situaciju tzv. preuokviravanja te je osoba dobila mogućnost da krene drugim smjerom ponašanja. Više ne mora biti agresivna ili ljuta jer je na svoje ponašanje dobila potpuno drugačiji odgovor koji ne izaziva daljnju agresiju, već baš suprotno. Potreba za izlaskom iz tog stanja konfuzije i pronalaženjem novog okvira čini zbunjenu osobu posebno otvorenom i spremnom za čvrsto vezanje na svaku sljedeću konkretnu informaciju, tj. našu akciju ili reakciju. To bi drugim riječima značilo, da smo mi ti koji kreiramo daljnji nastavak komunikacije. Da li će ona biti agresivna i poticati daljnju svađu ili će biti umirujuća, to je velikim dijelom i naša odgovornost. Naša je odgovornost da li ćemo pronaći vrijeme za odmak ili ćemo prihvatiti komunikaciju onakvom kakva je započeta. Stavimo to u kontekst borbe. Mogući način obrane je da se koprcam i odmičem od napadača, ali isto tako i da mu se približim i time napravim neuobičajeni korak obrane.