Učenje Bijelog lotosa

Bijeli Lotos nastoji svojim praktičarima pomoći u buđenju i profinjenju njihove duhovne prirode. Koristeći moćne alate i tehnike uobličene u ono što nazivamo Kempo i Kempo Yoga, on omogućuje snaženje svjesnosti o tome što smo mi. Upravo stoga, ono što mi u BL nazivamo ispravan trening je zapravo učenje koje traje koliko traje i naš život. Važno je pri tome znati, da je vanjski, prije svega tjelesni oblik treninga samo početak puta. BL prakse su koncipirane tako da ujedinjuju um, tijelo i duh. Trening nikako ne isključuje važnost tijela, samim time i fizičkog vježbanja. No, ono samo po sebi nije krajnji cilj vježbanja. Za ispravno učenje Kempa i KY u početku trebamo pažljivost, disciplinu, ustrajnost, spremnost da se mijenjamo (jačamo tamo gdje smo mlitavi i slabi, istežemo/omekšavamo tamo gdje smo prekruti...) i puno ponavljanja. Na taj način nakon nekog vremena uočit ćemo pomake i to će nas ohrabriti da nastavimo dalje s praksom. No, već na samom početku susret ćemo se sa potrebom razvijanja unutrašnjeg oka, te također značaja povezanosti pokreta i disanja. Kako budemo napredovali sve više će se javljati potreba za suptilnijim promatranjem naše unutrašnjosti. Dakle, svjesnost i razvoj bicepsa, trbušnih mišića, kvadricepsa je ono s čime započinjemo. No, već i pri tim nastojanjima, duhovna komponenta BL prakse je prisutna, iako je tada vrlo slična jedva vidljivim nitima. Naš trening je, ako ništa drugo, barem simbol naših duhovnih pregnuća korištenjem fizičkih pokreta. Za početak treninga imamo tjelesne stavove, blokove, udarce rukom i nogom. Njihovo usavršavanje traži pomnost, ispravljanje i puno ponavljanja. Već samo ovime činimo jako puno dobrobiti. No, za različite svrhe potrebni su različiti alati. Za one dijelove naših bića koji nisu materijalne prirode, koji su teško vidljivi, potrebni su nam alati poput mikroskopa. Ti alati se uobičajeno zovu ezoterični ili mistični (oni koji nisu očevidni). Oni nam trebaju da bismo mogli prepoznati i dobro upoznati našu unutrašnju prirodu. Iz navedenog je jasno da mi u BL upražnjavamo i njegujemo vanjske i unutrašnje prakse. Vanjske prakse su svima očite, te se u odnosu na njih dosta lako iznose zaključci u smislu sviđanja, nesviđanja, borbene efikasnosti, terapeutske korisnosti, dobre fizičke kondicije i sl. Unutarnje prakse su vrlo suptilne, individualne i intimne prirode. Učitelji uglavnom za ove prakse koriste posredne alate i samo najšturije instrukcije. Najčešća poduka je vlastitim primjerom. Na učenicima je tada zadatak da ih pokušaju percipirati. To u suštini nije toliko različito, koliko se misli, od ispravnog percipiranja bazičnih tehnika Kempa i KY koje nas učitelj uči. Ispravno izvođenje tehnika traži dosta minulog rada, te rada na svjesnosti korištenjem tijela. Što smo kroz godine koje su iza nas manje podučavani verbalno, a da smo kroz taj period uspjeli razviti gotovo savršenu formu i način izvođenja tehnika, kata i kumite-a, to smo bolje pripremljen za ezoterične vještine i znanja. Na ovaj način postupno budimo i dolazimo u kontakt sa svojom izvornom, čistom, nezaprljanom prirodom i ona sve više dominira u našim životima. U tom trenutku mi počinjemo bivati Bijelim lotosom.