18 studenoga 2009

Gashaku 11/09

Ovo je stvarno bio vatreni seminar! Za mene možda i najvatreniji do sada. Prvi puta da mi uopće nije trebalo zagrijavanje niti istezanje, bio sam odmah spreman za rad. Možda je tome tako zbog načina na koji smo počeli. Nismo počeli klasičnom meditacijom, dubokim disanjem i inim praksama kojima se koncentriramo na sebe, već je ovaj puta sva pažnja i energija bila usmjerena na partnera. Taj dio mi se jako svidio, bio je smislen, gotovo opipljiv. Vrijeme je prošlo jako brzo.
Onda je došla primjena vatre... Tsuki-i su sijevali sa svih strana, vatra je buktala u nama.
Zatim je došao dio koji me pomalo iznenadio, ali ugodno. Radili smo sasvim borilačke stvari, čak bih rekao i sportske i ulične. To mi se jako svidjelo i mislim da ne bi bilo loše da malo češće tako radimo.
Nakon toga je došla Pingan Ichi kata sa svim svojim stavovima, ''ograničenjima'' i nemilosrdnom vatrom koja je tako dobro sjela nakon ''slobode'' koju smo maloprije dobili. Možda sam sada po prvi puta osjetio snagu u toj kati. Istina, nisam imao dobre okrete, fulao sam ponešto, nije bilo idealno, ali mislim da je bilo jako i vatreno. Hoću reći da stvarno ima smisla Zanshin, da to funkcionira.
Šlag na kraju je trebala biti Itosu Go kata, ali šteta što nije bilo vremena.
Prije kraja bih se još osvrnuo na bol. Sve me živo boli, pogotovo dijelovi koji rade kod Hikite-a, leđa, ramena, rebra. To mi se u zadnje vrijeme dešava poslje svakog seminara. Da li to znači da sam lošiji i da mi forma pada ili da je Hikite čvršći, zategnutiji, bolji?
Za kraj bih pohvalio Sensei-e, uvijek ih je užitak gledati i raditi s njima.

Nema komentara: