Prelijep je osjećaj vidjeti drage ljude i osjetiti tu, nama koji vježbamo Kempo, dobro poznatu vibru. Uz takvo stanje inspiracija za trening izniče beznaporno, a kada dođe kraj treninga izlazimo iz dvorane znojnih Gi-eva i tijela ali s osjećajem lakoće i unutrašnjim blaženim mirom. To se jednostavno mora osjetiti jer sve priče ne mogu dočarati stanje u kojem se nalazi Kempo Ka nakon skladnog i cjelovitog treninga. Svi oni koji to dožive nemaju više nikakvih dilema da li im Kempo koristi i treba u životu, ono što ih uglavnom udaljava od Kempo treninga su ego otpori, lijenost, mijenjanje prioriteta i sl.
Sat vremena smo vježbali svi zajedno, a nakon toga specijalistički u četiri grupe. Nastojali smo da svatko najviše koliko je to moguće dobije poduku koju u ovom trenutku na svom Kempo putu treba. Sve je začinjeno odlaskom na piće i razgovor, kada se «zvonjava» treninga lagano stišava i uz smiraj dolazi povratak u naš svakodnevni život, iskreno se nadam sve snažniji i otporniji na ono što on nosi sa sobom.
1 komentar:
ja bih potpisala prvi odlomak. ne znam zakaj se ja ne znam tak ljepo izrazavati. svi moji osebujni osjecaji, dozivljaji, svijetovi i razmisljanja o Kempu su zarobljeni jer ih ja ne znam jasno izraziti u njihovoj dubini...
Objavi komentar