San :)

Sinoc sam proveo jos jednu vecer uz svoje Kempo materijale, citajuci o povijesti Kempa. Borba sa svim onim tesko citljivim nazivima i imenima porodica, ucitelja, ucenika je velika. Ali napredujem i nadam se da ce moja diploma uskoro biti gotova.

Kako ja najcesce sanjam ono sto sam dan ili vecer prije radio/gledao/citao/..., tako je bilo i nocas, san je bio o Kempu. Pocelo je tako da smo se svi nasli u gradu nakon ljetne stanke. Bila je vecer i toplo, a O'Sensei u svojoj silterici i crnoj koznoj jakni (ipak je ovo san :)) nasmijan od uha do uha ispituje svakoga kako je proveo ljeto i da li je vjezbao/la za vrijeme stanke.

Najednom krecemo prema nekom skolskom igralistu na kojem cemo vjezbati. Ima nas puno, svi zajedno hodamo, svi prepricavaju svoje zgode i nezgode s mora... Dolazimo do igralista kad se odjednom stvori neka ogromna banda s palicama i lancima i trce na nas. Mi smo se bacili u trk i razdvajamo se u male grupice trceci po starim gradskim ulicama poplocenim neravnomjernim kamenim kockama, uskih zidova koji su isarani grafitima. Ulazimo u podrumski kafic, zadimljeno mjesto s ''probranom'' klijentelom. Tu se svi skupljamo i nikome nije jasno sto se upravo desilo.

Dok tako pricamo dize se jedna pijana djevojka i pocne se vjesat po meni i ispitivati me da tko sam ja i sto ja tu radim. Ja je molim da sjedne ali ona je uporna i sve grublja pa ju ja primam malo cvrsce za ruku i spustam u stolac. Naravno, to je naljutilo nekog tipa u kaficu i dolazi do mene i pocinje se derat da sta ja nju tucem. Ja se pokusavam obraniti rijecima i govorim mu da joj nisam naudio i da je pijana.

Sljedeci razvoj situacije nije samo posljedica citanja o Kempu vecer prije nego i mnogih mojih razmisljanja i dilema od kako je zapoceo moj Kempo Put.

Znaci, imam tog frajera ispred sebe, ne izgleda fizicki opasno, ali je nabrijan i ljut na mene zbog djevojke. Nije mi ni jednom palo na pamet da bi se mi tukli, samo se svadamo, on napada, ja se branim. Najednom, vidim kako mi prema ljevom oku dolazi nesto crno... to je bila njegova desna saka koja je bila vec toliko blizu da sam vidio samo jednu crnu mrlju i pogada me ravno u glavu. Dolazim malo k sebi, ne mogu vjerovat sta se dogada, otvaram oci, kad najednom s druge strane ista stvar. Sad vidim mrlju desnim okom, njegova ljeva saka me pogada u glavu. I sad ja stojim pred njim nepomican kao drvo i jos uvijek ne vjerujem da se nisam nikako uspio obraniti, da nisam ni ruku pomaknuo, apsolutno nista napravio kako bi se zastitio osim zatvorio oci. I kao slag na kraju tip mi stisne Mae Geri koji nema veze s vezom ali me opalio u trbuh nogom! To me naljutilo i trgnulo, vrijeme za obranu je proslo, ionako nisam uspio, mogu barem napasti. Lijevi Tsuki u glavu i to Choku (vrlo vjerojatno jer mi je bio do ramena) ga rusi odmah na pod. Zatrcava se njegov prijatelj na moju desnu stranu i ja samo postavljam lakat i on isto zavrsava na podu.

Sljedeca scena je da opet trcimo onim ulicama, ali sada prema doma... tu sam se vec poceo buditi i sve je isprekidano.

Kako vec dugo sanjam snove koji su povezani sa stvarnoscu naucio sam ih analizirati i vise-manje znam zasto sanjam odredene stvari.

Za mene poenta ovog sna je da mi fali trening, fali mi Bijeli lotos, jedva cekam da se svi opet nademo i da proljevamo znoj u onoj sparnoj dvorani na DIF-u. Tako osjecam i u ''budnom'' stanju tako da je ovaj san samo odraz toga.

Najkompleksija stvar u snu, za mene, je ne mogucnost obrane. Ne primjena svega do sad naucenog. Znam sto je uzrok tome u snu, ali to obrazloziti ovdje bi bilo predugacko za ionako predugacki post :).

Ali moram obrazloziti onaj Mae Geri. Naime, kad sam god radio Kumite s Dijanom skoro uvijek bi joj proso taj Mae Geri, po sredini me izudarala kao vrecu. I naravno Mae Geri koji me skoro prepolovio kad sam tek dosao u klub. Nas novi Sensei, tada jos Sempai nam je pokazivao tehniku koju smo mi ponavljali u nasem pocetnickom stilu, bez snage, bez fokusa, tako da ako i prode da nemas brige. Naravno Sempai nije bio zadovoljan i morao je ponovo demonstrirati, a ja sam mu bio bas ''pri ruci''. Usljedio je po mojim standardima savrseni Mae Geri koji sam osjecao jos danima. Naravno, ja ovdje nista ne zamjeram Sempaiu, po meni bi mozda tako trebalo i cesce, jer zapamtio sam kako to treba izgledati, a bome i osjecati.

Nadam se da vas je moj san barem malo nasmijao, mene sigurno je.