Seminar „ISPRAVAN PRISTUP KEMPO PRAKSI“ 23.02.2013.g. Dojo Gornji grad

Kako se radi o jednoj od najvažnijih tema vezano uz Kempo praksu Sensei Darko je prije početka seminara održao kratki govor ukazujući na tradicionalno formalno-doktrinarne zahtjeve, kao i osobna iskustva proizašla iz 36.godišnje prakse. Dojo ili sveti prostor za praksu je mjesto koje nudi ogroman potencijal za samorazvoj. Da bi taj potencijal bio pretvoren u zdrave i korisne plodove nužni su određeni preduvjeti. Prvi od njih je vjera da je Kempo zaista vrijedan našeg truda, vremena i energije. Tu vjeru prizivamo ili iskazujemo svojim naklonom (Rei) pri ulasku u Dojo. Sam Dojo nas dočekuje posebnom titrajućom energijom. Važno je da već od oblačenja Gi-a, pa do naklona usmjerimo i umirimo um, te ga pripremimo prije nego on zaroni u ovo alkemijsko more. Ulazak u Dojo je ulazak u novi svijet. To je svijet u kojem ćemo pokušati nadići (pobijediti) svoja ograničenja i strahove. To je svijet transformacije kako tijela, tako i uma. Dojo je mjesto rađanja i umiranja. U njemu koristeći tehnike i razumijevajući principe pretvaramo neznanje u znanje, nevještost u vještost…na ovaj način ono što je za nas nepovoljno umire, a korisno i podržavajuće, ono koje donosi mir, sklad i mudrost se rađa. Upravo stoga sve naklone treba izvoditi pažljivo u punoj svjesnosti njihovih značenja usađujući takva povoljna mentalna stanja duboko u svoje srce i um. Sam Kempo je svojom pojavnošću usmjeren na buđenje i dijagnostiku. Upravo stoga svaki pokret ispravno izveden postaje meditacija u kretanju.

KEMPO seminar 22.12.2012.

KRATKO IZVJEŠĆE Seminar je bio posvećen osnovama (kihonima). Zaista nikada nije dovoljno baviti se Kihonima. Toga osobito postanemo svjesni kada moramo nekome biti mentor. Usmjerenost uma, te njegova ispunjenost najpovoljnijim stanjima bila su naš početak. Krenuli smo od ispravnog slaganja Keiko Ki-a te na ispunjenost uma onime što oblačenje, skidanje i slaganje Gi-a treba krasiti. To je prije svega ulazak u novo stanje svijesti, nastojanje da se promijeni dotadašnji tijek navikovnih obrazaca, te buđenje i naše nastojanje da Kempo Put slijedimo iskreno, hrabro i sa žarom. Također to znači da postignuća/plodove koje ostvarimo na putu nesebično podijelimo s drugima. Nakon toga je došao Naklon stojeći (Ristu Rei) na ulasku u dvoranu. Pokušali smo da taj relativno kratak čin, još snažnije izoštri naš um za praksu koja dolazi, bivajući pri tome svjesni da ulazimo u prostor koji je ispunjen vibrirajućom energijom potrebnom za naš razvoj. Sam Ritsu Rei znači da je došao kraj jednom tijeku, te da počinje drugi. Izvodeći Ristu Rei prihvaćamo obavezu i odgovornost, te istovremeno nastojimo probuditi onaj dio naših tijela i umova koji će biti najplodonosniji za nadolazeću praksu. Kroz Položaje tijela (Dachi-e) smo nastavili s razvojem svjesnosti cijelog tijela. Pri tome je mentor ne samo ispravljao nepravilnosti, već nas je stavljao na različite kušnje, osobito one vezane uz ravnotežu i stabilnost, kako mentalnu tako i tjelesnu…nastavak je bio ispunjen Kumite-om, Kata-ma i Provjerom znanja (Kurai Kosa). Osobito je veselje kada škola/loza dobije novi NIDAN ili crni pojas 2.Dan. Tu radost u živo su imali prigodu doživjeti i osjetiti sudionici ovog seminara, a ovim putem obavještavamo i sve ostale, da je Sensei Goran Pizent položio za crni pojas 2.Dan. Slijedeći Kempo Ka su također napraviti novi korak na svom Kempo putu, pa su tako položili: MAJA TONKOVIĆ i OZREN ŠVEGOVIĆ za 8.kyu, DARIA ŽILIĆ, IVONA ŠORŠA, TOMISLAV STAMAĆ i TOMISLAV SENEGAČNIK za 7.kyu, i LOVRO KLEČINA za 5.kyu. Svima navedenim velika čestitka, a ostalima poruka da bi voljeli i njih vidjeti na ovakvom popisu koji je rezultat redovitog i motiviranog vježbanja, studiranja i nastojanja da principi, ostvarena iskustva i spoznaje budu sastavnica naših života.

Seminar „vodeni aspekt Kempo prakse“ 24.11.2012.

Dojo GG je ponovno bio pun, skupilo se 18 Kempo Ka spremnih zaroniti u dubine vlastita uma i srca, koristeći pri tome veliki dio onoga što je simbolizirano elementom vode. Nakon inspirativna O'Sensei-eva govora prije prakse, u uvodnom dijelu smo se nastojali usmjeriti na sada i ovdje, produbiti disanje i umiriti um. Prije nego smo napravili slijedeći korak osvijestili smo i osnažili vlastitu energiju. Uslijedio je nastavak s naglaskom na jedan izuzetno bitan dio vezano uz ovaj element, a to je povezivanje. Kontakt je uspostavljen sa petoro ljudi. Kako smo na samom početku ove prakse već bili u blago titrajućem i vrlo suptilnom stanju, komunikacija nije bila samo taktilna, nego smo mogli osjetiti različite energije koje su se miješale u našem vlastitom „oceanu vitalne energije“. Pri tome je svaki pojedinac imao svoja osobna iskustva, od toga da su im neki partneri izuzetno odgovarali i „punili“ njihov energetski spremnik, dok bi drugi proizvodili upravo suprotno, stvarajući osjećaj gubljenja energije. Kroz vježbu smo bili u prilici značajno osnažiti svoju energiju, dodajući pri tome ono što nam nedostaje, uz istovremeno oslobađanje onoga čega imamo previše. To su bile predradnje za otjelovljenu manifestaciju koncentrirane energije uz minimalnu upotrebu mišića. Učio se način kako vješto u samoobrani iskoristiti partnerovu energiju koristeći pri tome princip kružnosti, putem kojeg se napad vraćao nazad njegovu iniciatoru. Učili smo propuštati energiju, zatim preusmjeravati napad, te na taj način uz minimum ulaganja vlastite energije polučiti što veću efikasnost. Nepružanje otpora je bilo najučinkovitije u koliko bi se napad što ranije počeo preusmjeraviti, te nakon toga kružnim pokretom energija preusmjeravala u suprotnu stranu, što bi uglavnom napadača izbacivalo iz ravnoteže. Od tog trenutka bacanje na pod je bila dječja igra. Logičnim slijedom došli smo do pomalo zamršene, ali zato prelijepe Pingan Ni Kate. Učili smo ju postupno, sve do izvođenja punom brzinom. Dojo je bio premalen za ovoliku energiju koja je frcala na sve strane. Kumulirana energija je nakon toga dijeljena s partnerom u dugom Buji Kumite-u (besnapornoj bremenitoj komunikaciji, „borbi“). Seminar smo završili masažom i kratkom meditacijom. Svi pristuni su još jednom kroz vlastito iskustvo potvrdili važnost sudjelovanja. Kraj seminara, kao i uvijek do sada, prisutni su dočekali s nagradom. Nagrada nije iz ovog nama uglavnom poznatog materijalnog svijeta. Ona je uobličena u smiraju i opuštenosti, blaženom spokoju kojeg je teško opisati riječima. To je stanje koje prodire u duboke dijelove našeg uma, dodajući mu jednu novu dimenziju.

KEMPO YOGA SEMINAR 28/10/2012 Seminaru su prisustvovala 23 motivirana polaznika koji su zajedno sa Sensei Darkom ispunili prostor gornjogradskog Dojo-a. Cilj seminara je bio stvoriti najpovoljnije uvjete da prisutni osjete i prepoznaju ono što se u našoj školi Bijeli Lotos podučava. Naravno, na onom najosnovnijem nivou to je tehnika (položaji), njezino ispravno izvođenje, ali ono što je u našem sustavu poduke još puno značajnije, jest način kako se pristupa praksi, te kako vježbamo. Sensei Darko je iznio važne osebujne karakteristike našeg jedinstvenog pristupa Velikom Putu, te kako njime ispravno kročiti. Oni koji su bili na seminaru počašćeni su direktnom transmisijom koja je onkraj ovakvih opisa. Upravo stoga, još jednom Vas podsjećamo na važnost sudjelovanja na seminarima koji su svojevrsna Bijeli Lotos inicijacija. U našoj praksi ne radi se o praznim ritualima inicijacije, već o specifičnim, vrlo često spontanim (neponovljivim) inicijacijama u posebne kvalitete i stanja koji su nezaobilazni na putu. Iza materijalne pojavnosti krije se svijet kojem se obraćamo i s kojim se tijekom prakse nastojimo družiti u potpunom jedinstvu sa pokretima i obrascima disanja koje naše tijelo izvodi. Svijet kojem težimo oslobođen je zlih misli i negativnih energija, u njemu komunikacija teče opušteno i neiskvareno. Taj svijet karakterizira zadovoljstvo bez obzira što ono proizlazi iz napora i discipline. S takvim stanjem postajemo sve snažniji, percepcija nam biva sve suptilnija, a lakoća izvođenja proizašla iz ujedinjenosti cijelog našeg bića zatvara krug obnavljajući nas kako energetski, tako i zdravim duhom. Na ovaj način osobe ustrajne u praksi Produhovljena ratništva (Kempo, K_yoga, ispravan način prehrane…) naprosto zrače, „svijetle“. Takve osobe se prepoznaju po uravnoteženosti jer bez ravnoteže mi smo zapravo bolesni. Tada treba samo faktor vremena koji će donijeti simptome kao znakove prepoznavanja onoga što je latentno već dugo prisutno. Uravnoteženost u našoj praksi ne znači ravnu crtu. Mi smo duboko svjesni da su prolaznost i promjenjivost temeljne karakteristike života, te da se majstorstvo Produhovljenog ratništva očituje u tome da nismo njihov rob ili žrtva. Put do tog majstorstva ispunjen je voljnim i spontanim dostizanjem ekstrema kako bi se upoznale vlastite granice, te kako bi se što ispravnije bivalo u ravnoteži i putovalo vlastitim velikim Srednjim Putem.

Jadovno 2012.

Na ovogodišnji seminar u Jadovnom, šesti po redu, krenuli smo već tradicionalno u 7 sati i već u 9 bili smo u Gospiću. Ovogodišnji četverodnevni Jadovno seminar vjerojatno je imao najviše prijavljenih Kempista do sada, no iznenadna bolest Maje Lee smanjila je broj okupljenih na 15. I tako smo malo poslije 9 krenuli iz Gospića prema Jadovnom. Sljedeća stanica bila nam je, već također tradicionalno, sam ulaz u Jadovno s kojeg se pruža predivan pogled na zelenu, moćnu planinu. Nakon još par metara stigli smo pred naš novi zeleni (friško pokošeni) Dojo okružen (zaštićen) sa zelenom (stamenom) planinom i obasjan suncem. Dojo sam po sebi sadrži svih pet elemenata, na nama je sama bilo da iskoristimo četiri dana pred nama i udahnemo od njega ono što nam treba… Nakon brzinskog raspakiravanja veselo smo krenuli na prvi trening u naš zeleni Dojo. Imali smo standardno razgibavanje, malo maštovitih Kihona, a onda i malo „žestice“ za zagrijavanje. Nakon toga slijedile su vježbe u paru i činilo se da su svi nekako razigrani i da se stvorila ona titrajuća energija napretka… Nakon kratkih priprema za ručak krenuli smo na Kate i pokušali ispraviti i poboljšati dijelove koji još uvijek nisu kakvi bi trebali biti. Slijedio je prvi zajednički ručak… Andreja nam je pripremila prefini gulaš i taj trend finog jedenja se nastavio do kraja seminara. Uz savršene Andrejine ručkove, dobroj prehrani puno je pridonijela zdrava domaća hrana koju su Kempisti ponijeli od kuće. Pa smo tako jeli savršene domaće pekmeze od svih vrsta voća, med, jaja, mrkvu&peršin, tikvice… Bilo je lagano i zdravo s puno voća, povrća i žitarica, ali i prema potrebi pojačano sa lješnjacima i bademima te savršenim domaćim špekom, šunkom, kulenom i kobasicama. Pili smo izvorsku vodu, ponekad malo osvježenu s limunom… Sljedeća tri dana započinjala su u 6 sati na rosnoj livadi razgibavanjem i zagrijavanjem, trčanjem. Nakon toga slijedila ja meditacija do doručka. Unatoč mnogim borbama s ukočenim nogama, bolnim koljenima, kukovima, gležnjevima i kralježnicom svi su ustrajali i trudili se maksimalno. Nakon doručka bi imali ili trening ili šetnju šumom do ručka. Nakon toga ručak, malo odmora pa trening do večere. Nakon večere opet šetnja i druženje. Sensei Goran nam se pred seminar previše sekirao pa je na našu veliku žalost bio fizički na samo pola seminara, ali je s nama proslavio rođendan i počastio nas s neograničenim količinama pive i tortom i kolačima koji su planuli pa je naša zdrava prehrana imala i slatki moment. Iako je druženje trajalo dugo u noć, drugo jutro u 6 smo svi čili i orni, kao pravi produhovljeni ratnici krenuli na trening. Drugi dan seminara održano je i polaganje za pojaseve. Uz redovitost i posvećenost na treninzima, svi su pokazali jako solidnu razinu znanja i samo poneku greškicu uzrokovanu uzbuđenjem. Pa je tako 9. Kyu postao Ozren, 8. Kyu Nives, Darija, Tomislav, 7.kyu Darko, a Božo 6. Kyu. Svima od srca čestitam i želim ustrajnost na putu! Kako bi sve bilo prema tradiciji išli smo u šetnju šumom – putem prema šumskim jagodama, i na šljunčanom proplanku radili Itosu Kate i Kumite. Slatka nagrada bile su velike količine šumskih jagoda. Drugi dan krenuli smo drugim putem (prema ulazu u Jadovno) i propješačili oko 15 km. Zadnji dan išli smo trećim putem, kraj planinarske kuće i uz šetnju malo vježbali i preskakivanja, a onda i malo trčanja. Kempo sastavnice koje su najviše obilježile ovaj seminar su: Kate, Renketsu Waza, Kumite i meditacija. Svatko je radio Kate prema svom pojasu i kao uvijek naučio nešto novo. Sva naša pitanja i nedoumice su odgovoreni od strane Sensei-a te su najfiniji detalji ispravljeni. Na nama je samo da to i učvrstimo u daljnjem vježbanju. Ono što je zaista bilo impresivno za vidjeti jest ispravnost forme nekih Kempista koji vježbaju tek ovu jednu sezonu. Tri i više treninga tjedno očito su pridonijeli njihovom brzom napretku. Radili smo puno najrazličitijih i može se reći mentalno zahtjevnih Renketsu Waza, sami i u paru, i vjerujem dobro ih utvrdili. Također, radili smo dosta Kata Kumite-a pa čak i poseban Kata Kumite na klupama kod planinarske kućice. Vrijeme nam je zaista bilo lijepo sva četiri dana. Sunce je bilo jako većinu vremena, ali bi nam oblaci ponekad dali i malo sjene, ali i po najvećem suncu vjetar je blago puhao sa zelenih šuma i to nas je cijelo vrijeme osvježavalo. U pauzama smo uz crni čaj s medom (mislim na med proizvod pčela, ne na medu s planine ) raspravljali o teoretskim aspektima Kempa i pitanjima koje kroz redovite treninge i seminare ne stignemo dotaknuti. Cijela atmosfera seminara bilo je dodatno obogaćena veselim duhom, osobito duhovitim detaljima Jurice i Bože. Teško je opisati cijeli doživljaj i događanje seminara i mislim da je malo reći da je bio dobar. Od samog Dojo-a, lijepe prirode, dobre hrane pa do truda i dobre energije doprinijete od svakog prisutnog Kempo Ka… Svatko tko ga je činio i doprinio mu, vjerujem obogaćen je lijepim iskustvom. Uistinu je nakon ovako dobrog seminara teško zamisliti propuštanje sljedećeg.

Seminar iz Tehnika samoobrane (Goshindo Waza) Zagreb, 31.03.2012.

Seminar „Goshindo Waza“ II vodio je Sensei Saša, a počeo je s uvodnim riječima o tehnikama samoobrane u formalnom smislu. Što i kako ih izvoditi što učinkovitije i svrsishodnije. Osnovni elementi su stabilnost stava, sposobnost preusmjeravanja energije, izbacivanje protivnika iz ravnoteže itd. Međutim, ono što je Sensei istaknuo kao glavnu odrednicu samoobrane jest naš stav. Naš stav prema nama, situaciji i napadaču. Ono što će najvjerojatnije odrediti ishod sukoba nije naše majstorstvo u formalnim tehnikama već naše stanje uma. Ako dopustimo da nas preuzme prestrašenost ili impresioniranost napadačem (njegova fizička snaga ili njegov status) sigurno je da smo izgubili borbu. Mogu reći da se s time slažem, ono kakav stav imamo pred napadačem jest ono što će odrediti ishod situacije. Važno je imati na umu da sve što radimo unutar Kempo-a u Dojo-u jest kontrolirana situacija i stoga treba imati na umu da realna situacija u „stvarnom“ životu može biti puno drugačija. U svakom slučaju iskustvo u formalnom poznavanju nekih osnovnih tehnika samoobrane i sagledavanje sebe kroz bremenitu komunikaciju može nam u nekoj mjeri pomoći da razmotrimo eventualnu situaciju napada.
Trening je započet praksom osnovnih tehnika istezanja i jačanja mišića i na kraju uz tek naznaku aerobnog Taiso-a. Uslijedile su osnovnije tehnike udaraca i komplementarnih blokova. Ukazivanje na različitost i posljedice Oi i Gjaku te Soto i Uchi blokova. Radile su se tehnike oslobađanja od čvrstog hvata protivnika na različite načine. Također i neki „maštovitiji“, ali vrlo učinkoviti blokovi.
Na kraju je Sensei zaključio seminar činjenicom da je vrlo važno ne dovoditi se u situacije koje su vjerojatno rizične i problematične. Što je mislim i najveći dio samobrane. Ne samo u smislu ne ulaženja u konflikte s problematičnim osobama, na sumnjivim mjestima u dubokoj noći već i našim pozitivnim i dobronamjernim djelovanjem prema ljudima jer to samo po sebi izaziva istu reakciju kod drugih ljudi, ali i stvara dobar duh što rezultira mirnoćom, a koja je preduvjet za po nas dobro rješavanje svake teške situacije. Također, istaknuti su i neki formalno-pravni aspekti sukoba i reagiranja na sukob te kroz odgovore na pitanje razmotrene neke specifične situacije.
Sve u svemu meni je ovo bio jako dobar seminar jer kako sam se s većinom tehnika već srela sada sam mogla detaljnije razmotriti i osvijestiti njihove mogućnosti. Isto tako vjerujem da je velikom broju „mlađih“ Kempo Ka bilo zanimljivo upoznati i ovaj aspekt Kempo-a.
Shosensei Marija

Polaganje za pojaseve (Obi Kurai Kosa) 31.03.2012.g.

Sezona jesen 2011-ljeto 2012 nam je do sada donijela puno rada, ali također i puno veselja. Inicijativom prije svega Sensei Gorana uz potporu Sensei Jane i Shosensei Marije dočekali smo nove ljude spremne zajedno s nama ići Putem koji ne priznaje ograničenja. Izuzetno je kvalitetno osmišljen program za Osnovni Kempo tečaj. Uz tako dobar program, nije bilo nikakve dileme da će naši Sensei sa puno znanja i iskustva, posvećeni i motivirani probuditi u polaznicima vatru koja će ih zadržati na Kempo treningu. Uvođenje na put je izuzetno osjetljiv dio, dio u kojem se obje strane upoznaju, gdje se stječu prva iskustva djelovanja treninga i načina kako to Sensei radi.
Završetak Seminara „Goshindo Waza“ je iskorišten za Obi Kurai Kosa ili polaganje za pojaseve. Kako je izgledala dosadašnja praksa, takvo je bilo i polaganje. Ukupno 14 Kempo posvećenika je u kratkoj ali ozbiljnoj provjeri pokazalo što znaju. Zaista je plijenila kvaliteta izvedbe, od 9.kyu-a za koji je većina polagala, pa sve do 6.kyu. Na ovom polaganju, nakon 15.g. neprekinutog održavanja treninga Bijeli Lotos Kempa dobili smo i 50-ti obojani pojas (zeleni-smeđi-crni), tako da koristimo prigodu čestitati našem jubilarcu LOVRI KLEČENI na položenom zelenom pojasu i ulasku u Seito svijet. Za visoki 7.kyu (za koji je prije polaganja potrebno napisati Osnovnu Diplomu) položili su: BOŽO VAŽIĆ i ŽELJKO SCOTTI, za 8.kyu: TOMISLAV STAMAČ i PERO PREBEG, a za 9.kyu: MAJA TONKOVIĆ, NIVES RAKAMARIĆ, RUŽICA ŽIBRAT, DINO KNEŽEVIĆ, TOMISLAV PREISS, TOMISLAV SENEGAČNIK, PETRA LYPOLT, FILIP BEJIĆ i MORANA BANOŽIĆ.
Svima koji su položili za pojas čestitka i želja da ustraju u praksi. Nastojite svaki trening iskoristiti za daljnje usavršavanje kako tehnika, tako i stavova, ali ono što je najvažnije zdravog Kempo spirita i ispravnog usmjerenja. Svaki put nekuda vodi. Na žalost danas previše puteva vode u slijepe ulice. Naš put vodi do „visova“. To nisu neki vrhovi planina, to su stanja postignuća kvalitetnijeg stanja kako našeg tijela, tako i uma. Uz takva postignuća puno nam je lakše usporediti život s Kempom i život bez Kempa. Svatko tko je doživio kako dobar Kempo trening djeluje, koju energiju Sensei zajedno s Vama emanira, koja se atmosfera stvori za vrijeme prakse, taj zaista može ne upražnjavati Kempo samo zbog lijenosti ili najčešće neutemeljenih opravdanja. Upravo stoga za takve ljude se koristi termin „lažni Kempo Ka“. Ova definicija je odista točna jer ona oslikava suprotnost onome kakav Kempo praktičar treba biti: energičan, hrabar, prijateljski usmjeren, nepokolebljiv i ustrajan. Kempo je zahtjevan, krize su normalne, odustajanje je normalno. Ono što je izvan „normalnog“ jest da ostanete i ustrajete u kontinuiranoj, motiviranoj i posvećenoj praksi dajući svaki puta cijelog sebe u svakoj tehnici, u svakom treningu. U koliko tako vježbate biti ćete nahranjeni najzdravijom i najkreposnijom hranom. Uz nju ćete puno lakše kročiti putem, ali znajte „neprijatelj“ (onaj u nama) nikada ne spava i najbolje poznaje naše slabe točke i kada smo najranjiviji. Znajte da će napasti kada se najmanje nadate. Uvijek će napad biti tamo gdje ste najslabiji i tehnikom koju je najteže blokirati. U koliko mislite da ste jaki i nepobjedivi i da Vas ništa ne može zaustaviti ili maknuti s Puta, učinite samo jednu stvar, pogledajte s jedne i druge strane Puta i vidjet ćete bezbroj „Grobova lažnih Kempo Ka“. To su sve bili dragi ljudi, ljudi koji su se trudili, u određenom periodu vježbali marljivo i predano. No, mala nevera, mala promjena u životu, nove okolnosti, nove obaveze i sl. jednostavno su ih udaljili sa Puta. Nitko ih nema pravo osuđivati, podcjenjivati ili ismijavati. To su ljudi koji su, to je očito, učinili najviše što su u danom vremenu i uz svoju uvjetovanost mogli. Za puno drugih stvari u životu bi to bilo sasvim dovoljno. U Kempu to nije dovoljno i to nisu primjeri koje želimo slijediti. Takvi ljudi nam ne mogu biti uzor, niti nas mogu motivirati kad Put postane jako zahtjevan i kad nam se svako malo javi želja da prestanemo. Tih ljudi se trebamo u tako teškim trenucima sjetiti, ali samo zbog toga da i mi ne budemo kao oni, da ne postupimo kao oni, već da upravo suprotno nastavimo hrabro dalje, jer to je Put, u protivnom on naprosto nestaje. Na taj način postajemo pravi Produhovljeni ratnici, oni koji su preživjeli bitke, oni koji mogu biti vodiči, koji nas mogu inspirirati, usmjeravati, njima možemo dozvoliti da nas kude i ispravljaju jer su oni to kroz mnoštvo svojih unutrašnjeg bitaka i pobjeda zaslužili.

Sensei Darko