Jadovno 2012.

Na ovogodišnji seminar u Jadovnom, šesti po redu, krenuli smo već tradicionalno u 7 sati i već u 9 bili smo u Gospiću. Ovogodišnji četverodnevni Jadovno seminar vjerojatno je imao najviše prijavljenih Kempista do sada, no iznenadna bolest Maje Lee smanjila je broj okupljenih na 15. I tako smo malo poslije 9 krenuli iz Gospića prema Jadovnom. Sljedeća stanica bila nam je, već također tradicionalno, sam ulaz u Jadovno s kojeg se pruža predivan pogled na zelenu, moćnu planinu. Nakon još par metara stigli smo pred naš novi zeleni (friško pokošeni) Dojo okružen (zaštićen) sa zelenom (stamenom) planinom i obasjan suncem. Dojo sam po sebi sadrži svih pet elemenata, na nama je sama bilo da iskoristimo četiri dana pred nama i udahnemo od njega ono što nam treba… Nakon brzinskog raspakiravanja veselo smo krenuli na prvi trening u naš zeleni Dojo. Imali smo standardno razgibavanje, malo maštovitih Kihona, a onda i malo „žestice“ za zagrijavanje. Nakon toga slijedile su vježbe u paru i činilo se da su svi nekako razigrani i da se stvorila ona titrajuća energija napretka… Nakon kratkih priprema za ručak krenuli smo na Kate i pokušali ispraviti i poboljšati dijelove koji još uvijek nisu kakvi bi trebali biti. Slijedio je prvi zajednički ručak… Andreja nam je pripremila prefini gulaš i taj trend finog jedenja se nastavio do kraja seminara. Uz savršene Andrejine ručkove, dobroj prehrani puno je pridonijela zdrava domaća hrana koju su Kempisti ponijeli od kuće. Pa smo tako jeli savršene domaće pekmeze od svih vrsta voća, med, jaja, mrkvu&peršin, tikvice… Bilo je lagano i zdravo s puno voća, povrća i žitarica, ali i prema potrebi pojačano sa lješnjacima i bademima te savršenim domaćim špekom, šunkom, kulenom i kobasicama. Pili smo izvorsku vodu, ponekad malo osvježenu s limunom… Sljedeća tri dana započinjala su u 6 sati na rosnoj livadi razgibavanjem i zagrijavanjem, trčanjem. Nakon toga slijedila ja meditacija do doručka. Unatoč mnogim borbama s ukočenim nogama, bolnim koljenima, kukovima, gležnjevima i kralježnicom svi su ustrajali i trudili se maksimalno. Nakon doručka bi imali ili trening ili šetnju šumom do ručka. Nakon toga ručak, malo odmora pa trening do večere. Nakon večere opet šetnja i druženje. Sensei Goran nam se pred seminar previše sekirao pa je na našu veliku žalost bio fizički na samo pola seminara, ali je s nama proslavio rođendan i počastio nas s neograničenim količinama pive i tortom i kolačima koji su planuli pa je naša zdrava prehrana imala i slatki moment. Iako je druženje trajalo dugo u noć, drugo jutro u 6 smo svi čili i orni, kao pravi produhovljeni ratnici krenuli na trening. Drugi dan seminara održano je i polaganje za pojaseve. Uz redovitost i posvećenost na treninzima, svi su pokazali jako solidnu razinu znanja i samo poneku greškicu uzrokovanu uzbuđenjem. Pa je tako 9. Kyu postao Ozren, 8. Kyu Nives, Darija, Tomislav, 7.kyu Darko, a Božo 6. Kyu. Svima od srca čestitam i želim ustrajnost na putu! Kako bi sve bilo prema tradiciji išli smo u šetnju šumom – putem prema šumskim jagodama, i na šljunčanom proplanku radili Itosu Kate i Kumite. Slatka nagrada bile su velike količine šumskih jagoda. Drugi dan krenuli smo drugim putem (prema ulazu u Jadovno) i propješačili oko 15 km. Zadnji dan išli smo trećim putem, kraj planinarske kuće i uz šetnju malo vježbali i preskakivanja, a onda i malo trčanja. Kempo sastavnice koje su najviše obilježile ovaj seminar su: Kate, Renketsu Waza, Kumite i meditacija. Svatko je radio Kate prema svom pojasu i kao uvijek naučio nešto novo. Sva naša pitanja i nedoumice su odgovoreni od strane Sensei-a te su najfiniji detalji ispravljeni. Na nama je samo da to i učvrstimo u daljnjem vježbanju. Ono što je zaista bilo impresivno za vidjeti jest ispravnost forme nekih Kempista koji vježbaju tek ovu jednu sezonu. Tri i više treninga tjedno očito su pridonijeli njihovom brzom napretku. Radili smo puno najrazličitijih i može se reći mentalno zahtjevnih Renketsu Waza, sami i u paru, i vjerujem dobro ih utvrdili. Također, radili smo dosta Kata Kumite-a pa čak i poseban Kata Kumite na klupama kod planinarske kućice. Vrijeme nam je zaista bilo lijepo sva četiri dana. Sunce je bilo jako većinu vremena, ali bi nam oblaci ponekad dali i malo sjene, ali i po najvećem suncu vjetar je blago puhao sa zelenih šuma i to nas je cijelo vrijeme osvježavalo. U pauzama smo uz crni čaj s medom (mislim na med proizvod pčela, ne na medu s planine ) raspravljali o teoretskim aspektima Kempa i pitanjima koje kroz redovite treninge i seminare ne stignemo dotaknuti. Cijela atmosfera seminara bilo je dodatno obogaćena veselim duhom, osobito duhovitim detaljima Jurice i Bože. Teško je opisati cijeli doživljaj i događanje seminara i mislim da je malo reći da je bio dobar. Od samog Dojo-a, lijepe prirode, dobre hrane pa do truda i dobre energije doprinijete od svakog prisutnog Kempo Ka… Svatko tko ga je činio i doprinio mu, vjerujem obogaćen je lijepim iskustvom. Uistinu je nakon ovako dobrog seminara teško zamisliti propuštanje sljedećeg.