16 siječnja 2008

Temeljne smjernice ili pravila ponašanja u DOJO-u

Budući da pišem diplomu, kao podsjetnik prolazio sam kroz razne materijale o Kempu i među njima naišao na neke osnovne a ponekad zaboravljene teme. S obzirom da imamo lijepi broj novih članova htio bih im ovim putem ukazati na neka pravila koja će im korisititi u bržem i boljem napredku, a ujedno će biti podsjetnik starijim Kempo Ka. Pravila se mogu pronaći na službenim stranicama Kempo BL, Za članove, Temeljna Pravila ili jednostavno kliknite na link ispod.

http://www.bijeli-lotos.hr/za%20clanove_PRAVILA.htm

Nakon podsjetnika uočio sam da se neka pravila u najmanju ruku manje poštuju.
Istaknuo bih samo neka od njih:

  • Pokušajte uvijek vježbati sa srcem.
  • Preporuča se zadnji obrok pojesti najmanje 3 sata prije treninga.
  • Kašnjenje.

U koliko zakasnite stanite na ulazu u Dojo i pričekajte da Vam Sensei (Sempai) ukaže pažnju te odobri (naklonom, gestom ili riječju) priključenje grupi i treningu. Kada ulazite i izlazite iz Dojo-a uvijek to učinite tako da prođete iza leđa grupe. Nikada ispred grupe ili iza Sensei-a. U koliko je upravo u tijeku neki oblik prakse koji sprječava da Vas Sensei (Sempai) primijeti, sjednite u Za (na koljena ili prekriženih nogu) i pričekajte dok taj dio treninga ne završi, te nakon toga ustanite i naklonom zatražite priključenje grupi.
Nakon odobrenja učitelja zauzimate mjesto na kraju linije bez obzira na visinu vašeg Kju-a ili Dan-a.

  • Nikada ne bacajte Obi (pojas) na pod, nemojte ga nesvjesno odlagati bilo gdje ...
  • Na treningu je zabranjeno nositi ...

sve tvrde predmete, ukrase, nakit, satove, bilo što od metala, tvrde plastike i sl. koji bi mogli nekoga tijekom treninga ozlijediti. Osim toga Kempo je Put za demaskiranje, budite u tome dosljedni.

Ovo svakako nisu najvažnija ali su neka od onih preko kojih češće i olako prelazimo.


Zašto su pravila važna citiriao bih O'Sensei-a:

"...Važno je kod ovakve teme imati na umu svrhu,

dakle ljudi i njihovo zdravlje su broj 1, nakon toga je stvaranje

najpovoljnijih uvjeta za napredak, zatim spriječavanje mogućeg

ozljeđivanja (u umu i tijelu)...slijedom navedenog sam napisao

pravila kojih se mi više/manje u Bijelom lotosu držimo. Dakle,

pravila ne da im se robuje, već kao bitne usmjerivače i čuvare

za što kvalitetniju praksu."

Pravila nisu tu da bi im se robovalo nego da nam pomognu barem u početku da izbjegnemo nepotrebne zamke koje se mogu javiti neiskustvom. Poštovanjem pravila poštujete i sve one koji Vas podučavaju i one koji zajedno s Vama uče.
Nepoštivanjem pravila iskazujete nepoštivanje prema onima koji Vas podučavaju a da i ne govorim da dovodite sebe i druge u opasnost.

Ovim postom želio bih potaknuti sve Kempo Ka da ponove osnovne smjernice za praksu kako bih svi zajedno napravili još jedan korak na Putu.

Nadam se da ovo neće biti shvaćeno kao rigorozno poštivanje pravila koje je netko napisao i mi ih slijepo slijedimo već kao okosnica koja nas štiti i daje nam snage da ustrajemo na Kempo Putu.

I za kraj još citat ili dva O'Sensei-a:

"...Dakle,

pravila ne da im se robuje, već kao bitne usmjerivače i čuvare

za što kvalitetniju praksu. Jako je važno imati na pameti svrhu

i domet pravila jer rigidni ljudi gotovo u pravilu s vremenom

vide i pridaju značaj pravilima, a zaborave kome ona služe i za

koje ciljeve. Moglo bi se reći, počnu služiti pravilima, a zaborave

ili ne vide ljude."


"...ja pravila ako su postavljena od mudrog

pojedinca ili su dio zdrave tradicije vidim kao anđele čuvare,

kao okvir za skladne odnose i napredak, te ih u tom smislu

treba promatrati i provoditi. "

DeanG

Broj komentara: 6:

GoranP kaže...

Da slažem se. Ono što stvarno smeta svakome tko se pridržava pravila je kad netko uleti u Dojo s neba, ne pozdravi Sensei-a i ne pričeka da mu ovaj dade znak da se priključi i onda se povrh toga ugurava negdje usred linije u kojoj vježbaju svi Kempo Ka. Dakle dvostruko nepoštivanje i to ne toliko pravila koliko ljudi u Dojo-u. Ispada kao da Sensei uopće ne postoji, a uguravanjem u liniju ometa svoje suborce u vježbanju i samim time na Kempo Putu. Točno se zna - ako kasniš ČEKAŠ dok Sensei ne da znak. Kad Sensei da znak priključuješ se na KRAJ linije. Da - to je onda dio koji se nalazi na parketu, a ne na tatamiju. Jednostavniji izraz poštovanja ne može biti.
Najviše se ovo odnosi na starije članove koji bi trebali biti uzor. Jer ako stariji ne slijede pravila - zašto bi ih slijedili mlađi?

Kleopatra kaže...

U svom životu sam imala priliku kreirati puno pravila i vrlo često pomažem ljudima u tome da kreiraju vlastita kako bi "bolje", "lakše" ili "kvalitetnije" funkcionirali.

Nedavno sam bila nemalo iznenađena kada sam shvatila da velik dio pravila (koje sam i sama kreirala zajedno sa grupom ljudi) podrazumijevam da se znaju. To me podsjetilo na bazičnu premisu komunikacije koja kaze: "Podrazumijevanje nije razumijevanje." To što ja podrazumijevam da bi svi trebali znati i pridržavati se pravila ne znači da i drugi to razumijevaju. Nije u svemu tome samo stvar pridržavanja koliko razmumijevanja. Kada ih donosimo, znamo zašto ih donosimo. Smisao svakog od tih pravila temelji se na praktičnom iskustvu koje nije isto kod svih nas. Samim time, neka od pravila bit će razumljiva i jasna za pridržavat se. Druga pak neće, a ono što nam nije jasno često "zaboravimo", "zanemarimo" ili jednostavno posvetimo manje pažnje.

Ja bih u svemu tome naglasak stavila na svrhu i smisao pojedinih pravila koja se učestalo ne poštuju jer to je način da osoba razmisli o njima, a ne da ih slijepo slijedi. Želimo li imati vojsku poslušnika ili grupu ljudi koji znaju zašto nešto čine i čine to s pomnjom?

GoranP kaže...

Slažem se. Svrha i smisao su najbitniji. Ljudi su najbitniji, a ne pravila i slijepo provođenje pravila. O pravilima treba uvijek razmišljati imaju li smisla ili ne. Ipak ja bih rekao da neke stvari u životu ipak podrazumijevamo. Ja npr. podrazumijevam da ti koja živiš u Hrvatskoj znaš čitati, pisati i govoriti Hrvatski. Zar je nesmotreno od mene da to ne podrazumijevam? Ne može se sve uvijek iznova pojašnjavati jer ne bi nigdje stigli. Isto tako "podrazumijevam" da ljudi znaju osnove lijepog ponašanja.

Probaj zamisliti scenu:
Dolaziš u kuću kod nekoga. Kasniš. Ljudi sjede za stolom i usred su ručka. Fino se jede i pije. Ti direktno s vrata pokušavaš naći mjesto za stolom. Nema ga... sve stolice su zauzete. Pronalaziš pomoćnu stolicu sa strane ispod prozora i uguravaš se između dvoje ljudi koji jedu. Ništa ih ne pitaš (ono možete li se molim vas malo pomaknuti) već ih samo izguraš, trpaš hranu na tanjur i počinješ jesti. Domaćina nisi pozdravila niti pogledala.

E o tome sam ja npr. pričao kad sam pisao o kašnjenju. Pisao sam o najosnovnijem bontonu. Slično možeš povući paralelu kad čekaš u redu u trgovini... došao si zadnji..staješ na kraj reda... itd.

Možemo pričati o drugim pravilima npr. "Ne jesti 3 sata prije treninga" Ovo naravno ovisi što i kako jedeš, u kojem se podneblju nalaziš i sl. Obzirom da naši ljudi kad jedu onda...JEDU (krkanje, prežderavanja i sl.), onda tri sata nije prevelika brojka. Tolika količina hrane u želucu jednostavno sputava normalan način vježbanja. Sva krv ode u želudac, hrana se vraća nazad kad vježbamo dinamički i jednostavno vježbanje ne daje rezultate kakve bi trebalo davati.
Ako jedeš lakšu hranu onda možeš nešto čalabrcnuti i sat vremena prije treninga. Uostalom svatko može i probati - pol sata prije treninga pojedeš kilu svinjetine s krumpirom, mazneš dvije čokoladne torte i popiješ dvije velike pive. Zanimaju me rezultati nakon treninga! :o)
I da... za sva pravila treba tražiti objašnjenje. Ako ga ne nalaziš onda pitaj nekoga u Dojo-u. Ako ni taj nezna pitat će dalje...a ako nitko ne zna...onda to pravilo treba ukinuti. Onda će se, prilično sam siguran, dogoditi nešto što će nam ukazati da je ipak to pravilo imalo smisla i ponovno ćemo ga uvesti. Ako se tako nešto ne dogodi...kao da ga nikada nije bilo. Eto to je moje mišljenje.

MarijaBLK kaže...

Slažem se s Deanom i Goranom. Mislim da je iskaz nepoštovanja prema Sensei-u i svima u Dojo-u konstantno kašnjenje. Naravno da se može desiti da čovjek zakasni, ali ne konstantno.
Ja bih još naglasila da u temeljnim smjernicama piše da Gi treba uvijek biti čist i svijež, a nokti izrezani.
Također suvišni razgovori tijekom treninga ometaju druge i mislim da to nije primjereno.
Marija

DeanG kaže...

Ideja vodilja kad sam objavljivao post bila je da svi koji prakticiraju Kempo upoznaju s temeljnim pravilima ili smjernicama. Da li pravila treba preispitati? Pa naravno ali prvo svatko za sebe. Tek kad smo to napravili možemo napraviti slijedeći korak a to je da ta pravila učinimo još boljim i da njihovom primjenom svi imaju od njih koristi.
Pravila unutar naše škole nisu tu da bi zadovoljili neku strogu formu nego da nam pomognu.
Npr. ne skineš lančić ili presten za vrijeme vježbanja. U trenutku kontakta netko ti može potrgati taj lančić i iz tog jednog nepoštivanja pravila možeš izazvati cijelu lavinu. Od toga da ti netko taj lančić potrga -nastaje materijalna šteta, lančić ti je od drage osobe ili uspomena -jave se emocije, partner s kojim vježbaš ima osjećaj krivice zbog štete koju je prouzročio. Pogledaj koja je to distrakcija, što to čini tvojoj pomnji na praksu pogotovo na početku kad je sve oko tebe distrakcija. Gdje će biti pomnja tvom partneru prilikom slijedećeg vježbanja s tobom? Da ne govorim da u slučaju nošenja prstena možeš nekog ozlijediti. Naravno da ako prsten ne možeš skinuti pa nitko ti neće odrezati prst da bi zadovoljili pravila.
Smisao i svrhu pravila prvo mora svatko za sebe individualno proučiti. Ukoliko su pravila nejasna ili dvosmislena, obratit se nekom u Dojo prvom prilikom i pokušati dobiti objašnjenje koja je svrha tog pravila. Naravno da nam sva pravila ovog svijeta neće pomoći da preko noći postanemo "najveći majstori".

Nadam se da sam u Vama probudio znatiželju i potaknuo Vas na razmišljanje o Kempu kroz prizmu temeljnih pravila te kako ih se pridržavamo i zašto?

BIJELI LOTOS KEMPO kaže...

Tema o pravilima i smjernicama je sasvim očito pokrenula dosta komentara, uz Deana se uključilo još troje Kempista. Goran, Marija i Dean su izuzetno predani i posvećeni Kempo praktičari, no mogli bismo ih okvalificirati i kao radikale, naravno u pozitivnom smislu. Drago mi je također da se uključila Kleopatra koja je stručnjak između ostalog i za komunikaciju, te stoga izuzetno kompetentna osoba glede ove teme. Ja mogu reći da sam nastojao u pravila staviti samo ono najbolje i najvažnije iz Kempo prakse. Žao mi je što toga ima toliko jer zaista kada netko sa strane ide čitati naša pravila dolazi do zaključka kako se od ovih ljudi traži da budu poput strojeva. To zaista nije tako, osim toga kao i u svemu drugom, tako i ovdje postoji određena hijerarhija, odnosno prioriteti, što znači da su neka pravila gotovo kao «Sveto pismo» (npr. zabranjeno je namjerno ozljeđivanje drugog, drogiranje, nošenje nečega što može drugog ozlijediti i sl.), a neka su više kao savjeti Vašeg vodiča na Putu. Mogli bismo preispitati određena pravila koja su preuzeta tradicijski kao što je npr. ne pranje Obi-a (pojasa) jer sigurno «higijeničari» mogu tu iznijeti opravdane primjedbe, zatim oslovljavanje učitelja sa Sensei, pa vježbanje Kempa bosi, zatim ispravno slaganje Gi-a itd. Navedeno i neka druga «pravila» sasvim izvjesno neće odrediti da li ostajemo na Putu ili ne, no ona mogu profiniti naš pristup, te samim time i spoznaje koje će kroz takvu praksu iznicati. Dakle, kod pravila, kao i kod većeg dijela naše prakse, dobro je prije svega razumjeti svrhu, ponekad će svrha biti test da Vas učitelj bolje upozna, ponekad će dio biti sasvim mistične (tajne) prirode. Ovo je dio Kempa koji odražava Vašu vjeru u Put i u učitelja. Nije ga moguće preskočiti koliko god nam ponekad izgledao odveć dogmatičan ili krut. U svakom slučaju svatko tko je ikada vježbao u Bijelom lotosu zna da pravila isključivo služe ljudima koji ovdje vježbaju, te da nikada nisu previše kruto primjenjivana, niti su bila sebi svrhom, osobito na način da bi se bilo koga nastojalo podjarmiti ili stavljati u nekakav podcjenjivački položaj ili tome slično. Ona su poput luči na putu, ne čine put već nam pomažu da se ne izgubimo, čine put jasnijim, na neki način živim.
Darko