... i još me uvijek bole listovi na nogama. Sensei Dubravko je napravio (kako bi Sensei Saša rekao) "žmikajući" seminar. Kao što je već komentirano na originalnom postu (Bijeli Lotos Kempo seminar) seminar u Sisku je bio zahtjevan, a ja bih još dodao i osvještavajući. Skupilo nas se točno osam (4 ženskih i 4 muških Kempo Ka) plus Sensei Dubravko koji je sve to vodio i organizirao. Seminar je bio težak - četiri sata vježbanja bez pauze. Neki to nisu mogli izdržati pa su ipak morali malo odmoriti sa strane, popiti vode i sl. Neki su (zbog starih ozljeda ili nedostatka kondicije) odustali usred seminara, obukli se i gledali sa strane. No bez obzira koliko se činilo teškim, mislim da je seminar bio odmjeren upravo onako kako treba. U prva dva sata svi smo dovedeni taman malo preko granice izdržljivosti (one izdržljivosti za koju svi mislimo da je kraj naših mogućnosti) i nakon toga je Sensei samo održavao to stanje. U preostala dva sata događala se velika mentalna borba u svim glavama, odnosno... mogu reći samo za moju glavu, za druge ne znam. :)
Seminar je počeo s 45 minutnom meditacijom. Nakon toga smo se samo malo razgibali i počeli smo trčati, pa u trku skakati, pa skakti i dizati ruke iznad glave (sjetismo se Sensei Jane u tom trenutku). To je trajalo neki 15-ak minuta i onda je krenulo malo drugačije. Čučanj, ruke iza glave i hodanje u čučnju... to je trajalo dugo... za moje pojmove jako dugo... :) Da ne govorim hodanje u Ude Tate položaju koje je uslijedilo...
Nakon toga smo prešli na razne tehnike, povezane (Renketsu) tehnike iz Neko Ashi Dachi u Kokutsu Dachi pa u Zenkutsu Dachi itd. Uglavnom prošli smo sve i svašta da bi zadnjih sat vremena na repertoaru bila Kempo Yoga i masaža.
Zgodna stvar je bilo veliko ogledalo u dvorani. Možeš si vidjeti pokret pa ga korigirati... ali kad sam u ogledalu vidio svoj pogled nakon dva i pol sata vježbanja, ehm... nisam si bio lijep... uplašio sam se sam sebe. Pa zar ja odista ovako izgledam?? ;o)
Sve u svemu Sensei Dubravko je još jednom demonstrirao kako može organizirati i izvrsno odraditi Kempo Gashaku. Koliko sam ja mogao uočiti, Sensei je bio svjestan stanja grupe i ispravno je dozirao vježbe tako da izvuče najviše iz grupe. Šteta što je seminar bio kratak, reklo bi se jedan produženi trening, ali nadam se da će Sensei Dubravko i u budućnosti imati volje i želje voditi i organizirati ovakve i duže seminare (višednevne). Svima koji nisu došli toplo preporučam da drugi put dožive jedan seminar Sensei Dubravka. Iz seminara će izaći bogatiji za mnoga iskustva koja ne mogu nigdje drugdje dobiti.
2 komentara:
S obzirom da sam vrlo šturo i sažeto već komentirao seminar, ne mogu odoliti pa dodati još koju o mentalnoj snazi potrebnoj za ovakav seminar. Znam opet ja o treningu i motivaciji o čemu sam već pisao ali mislim da je seminar fizički mogao odraditi svatko tko je iole trenirao u posljednje vrijeme. Ono što je i Goran naglasio je da se najveća borba odvijala u glavama. Dodatni izazovi i mamci predstavljali bi pogledi na vodu ili kolegu/icu koja slatko gricka bananu i potom te još snima kako loše radiš. Sensei Dubravko vodio je seminar s pomnošću na svakog člana te savršeno dozirao vježbe. S radošću i laganom upalom u listovima očekujem slijedeći seminar.
Evo pijuckam malo i čitam o seminaru u jednom bircu u Sisku. Snijeg dosta pada.
Drago mi je da su komentari pozitivni. Što se mene tiče uvijek se možemo dogovoriti za novi seminar u Sisku. Vi se skupite kada ste zainteresirani i predložite par termina. Ipak ovim putem molim i ostale Senseie da nešto organiziraju jer mi se čini da ljudi baš to hoće, a oni puno mogu dati.
Sve pohvale sudionicima koji su pošteno odradili. Evo jedne poruke: Ne vježbajte samo ono što vam ide.
Objavi komentar