Nakon napornog tjedna i izostanka s redovitih treninga u tjednu čvrsto sam odlučila doći na seminar u nedjelju. U nedjelju, ideja o ostanku kod kuće i odmoru bila mi je jako primamljiva... Ipak, uspijela sam isključiti to kao opciju i samim time situacija postaje jednostavna - idem na seminar. I tako evo nas u Gajnicama... Nakon uistinu kratkog uvoda O'Sensei-a i objašnjenja teme seminara – elementa zemlje, krenuli smo s meditacijom na najčvršće dijelove tijela. Meditacija je nešto na čemu ja definitvo trebam poraditi, ali ipak u datom vremenu osvjestila sam te dijelove tijela i bila nekako zadovoljna. To me je podiglo nakon malo težeg prihvaćanja činjenice da će seminar biti u elementu zemlje budući da mi je „zemlja“ uvijek nekako manje draga. Nakon meditacije krenulo je kratko razgibavanje i vježbe očvršćivanja. Između ostalog, uslijedilo je držanje vlastite noge paralelno s podom. Tako jednostavna vježba i nevjerojatno da nakon nekoliko sekundi već počinju veliki napori i moja odlučnost da solidno odradim zadatak sve više slabi. Zanimljivo je kakve sve misli u takvim trenucima izniču i kako se velika odlučnost u početnom trenutku smanjuje već nakon kojih dvadesetak sekundi, a dalje od toga još pada kao eksponencijalna funkcija vremena. Izvrsna situacija za promatranje nas samih i onog kako se nosimo s teškim situacijama. Ustvrdila sam (po stoti put) da na svojoj odlučnosti (a i kondiciji) moram još poraditi. Dalje je uslijedilo vježbanje kretanja u Zenkutsu Dachi-u pod otežanim uvjetima, Tsuki u vrat, Chudan, Mae Geri... U svemu pomalo utvrđujem neke stvari i još uvijek otkrivam neke nove stvari za koje sam očito tek sad postala spremna... Zatim smo radili Kata Kumite s naglaskom na zemlju i nakon Kumite-a Pingan San. Za kraj još nekoliko energetskih vježbi u grupama i meditaciju. Na kraju mogu zaključiti da je meni seminar bio zaista odličan, iako ni po čemu revolucionaran (naravno, svatko ima svoj doživljaj i seminara i treninga obzirom na svoj stupanj) ipak po svemu nezamjenjiva nadgradnja i napredak na Putu (mislim da je i moja „zemlja“ malko ojačana). Osjećaj zadovoljstva postignutim nakon 6 sati treninga i dobrobit seminara još jednom je pohranjen u moju podsvijest i vjerujem da je to ono što u meni donosi odluku o odlasku na seminar i onda kad to možda nije lako.
Nema komentara:
Objavi komentar