Nedavno sam bio u Brazilu i to u Riu. Ono što je zanimljivo što se tiče borilačkih vještina je što sam bio na nekoliko treninga s Gabrielom Willcoxom, majstorom brazilske jiu jiutse. Zamolio sam ga da me podučava i to je i napravio. Ima krasan Dojo u kojem su i podovi i zidovi obloženi strunjačama. Poslije sam tek shvatio koliko je to bitno. Pokazao mi je dosta stvari pa ću malo o tome nešto napisati.
Brazilska jiu jiutsu ima dosta srodnosti s judom s tim da se dosta toga odvija na podu i to ne u za-u, dakle u klečećem položaju, već prije bi se moglo reći u ležećem položaju.
On mi je pokazao nekoliko poluga i to jednu polugu na rame, jednu na lakat te polugu na vrat. Ono što je zanimljivo su mali detalji tijekom dovođenja u polugu koji ako nisu ispravni povećavaju mogućnost oslobađanja od poluge i kontre.
Osim poluga, pokazao mi je i kako se osloboditi iz nepovoljnog položaja ispod partnera i to u nekoliko varijanti. U jednoj varijanti se poput zmije migolji iz položaja, a u drugoj se partnera izbacuje kao što konj izbacuje jahača iz sedla.
Također mi je pokazao i kako se osloboditi od partnerovog stiska nogu kada je on ispod nas.
Pokazao mi je i kako srušiti partnera u nekoliko varijanti i postići povoljan položaj na partneru paralelno s njim, ali i bočno.
Imao sam prilike i pokušavati se braniti od potencijalnih poluga i gušenja što je također jedan važan aspekt brazilske jiu jiutse.
Ono što ne treba zanemariti su i vježbe zagrijavanja i snage na kojima inzistira. Neke vježbe su vrlo uobičajene kao npr. razgibavanje glave, trčanje i sl., ali neke su vrlo zanimljive i egzotične jer sadrže neke od elemenata tehnika koje se poslije koriste. Naravno neke vježbe služe za vježbanje padova.
Jako mi se svidjela i pedagogija koju ima Gabriel. Naime, svaka tehnika se radi i samostalno na prazno sa zamišljenim partnerom tako da je sam trening i mentalno zahtjevan, ali zahvaljujući tome je poslije moguće vježbati i individualno.
Radili smo i kumitee pri čemu sam imao prilike isprobati to što me naučio i moram priznati da stvari funkcioniraju. Naravno, treba dosta prakse i Gabriel nije radio sa mnom punom snagom, ali moram priznati da ta vještina ima smisla. Meni osobno je ono što sam naučio dio mozaika koji je obogaćen određenim znanjem o tehnikama na parteru koje su mi sada puno bliže i jasnije.
Nema komentara:
Objavi komentar