18 ožujka 2008

Jedan od načina

U duhu promišljanja vode, nekoliko detalja me asociralo, pa da ih podijelim. Činjenica da se u zadnje vrijeme stalno govori o nasilju kojime smo okruženi. Svi mediji govore o tome, no ako malo obratite pažnju uočit ćete da se govori o nasilju u trećem licu. Nasilje je svuda oko nas. Hm, da, istina je. No što ja činim u svemu tome i koliko ja svojim ponašanjem doprinosim nastavku ili zaustavljnju nasilja?

Jeste li ikada probali emocionalno napetu situaciju promijeniti u nekom drugom smjeru od onog za koji vidite da ide? Svi mi imamo neke svoje obrasce ponašanja. Ako obratite pažnju kako npr. razgovarate sa partnerom/icom, kolegom/icom, roditeljima, djecom... uočit ćete obrazac po kojem „plešete“ ples vaše zajedničke komunikacije te da svaki puta kada on/ona kaže nešto onda ja....... I tako to krene u začarani krug našeg obrasca.

Pogledajte sada jednu priču drugačijeg ponašanja.
Jednog vjetrovitog dana čovjek je dojurio iza ugla zgrade i jako me udario dok sam stajao i pokušavao se oduprijeti naletima vjetra. Prije nego što se vratio u ravnotežu i mogao mi reći bilo što, zamišljeno i studiozno sam pogledao na sat i vrlo ljubazno, kao da me je pitao za doba dana, izjavio: "Točno je deset minuta do dva," iako je ustvari bilo oko četiri sata i odšetao. Negdje oko pola bloka dalje okrenuo sam se i vidio ga kako gleda za mnom zbunjen i zaprepašten mojom primjedbom.

Što se događa u ovoj situaciji? Događaj međusobnog nalijetanja stvorio je kontekst u kojem je očit konvencionalni odgovor međusobno ispričavanje, ili svađa koja može prerasti u napad ili još nešto gore. Neočekivan odgovor je pretvorio taj kontektst u nešto sasvim drugo, tj. u situaciju koja bi bila socijalno prikladna da ga je drugi čovjek pitao za doba dana. Rezultat svega toga je konfuzija koja nam zapravo daje ono vrijeme odmaka ili usporavanja o kojem smo govorili na seminaru. Daje odmak nama da se priberemo i sumiramo što ćemo dalje napraviti, a daje i vrijeme za odmak drugoj strani koja je vlastitom zbunjenošću dovela sebe u situaciju tzv. preuokviravanja te je osoba dobila mogućnost da krene drugim smjerom ponašanja. Više ne mora biti agresivna ili ljuta jer je na svoje ponašanje dobila potpuno drugačiji odgovor koji ne izaziva daljnju agresiju, već baš suprotno. Potreba za izlaskom iz tog stanja konfuzije i pronalaženjem novog okvira čini zbunjenu osobu posebno otvorenom i spremnom za čvrsto vezanje na svaku sljedeću konkretnu informaciju, tj. našu akciju ili reakciju. To bi drugim riječima značilo, da smo mi ti koji kreiramo daljnji nastavak komunikacije. Da li će ona biti agresivna i poticati daljnju svađu ili će biti umirujuća, to je velikim dijelom i naša odgovornost. Naša je odgovornost da li ćemo pronaći vrijeme za odmak ili ćemo prihvatiti komunikaciju onakvom kakva je započeta. Stavimo to u kontekst borbe. Mogući način obrane je da se koprcam i odmičem od napadača, ali isto tako i da mu se približim i time napravim neuobičajeni korak obrane.

1 komentar:

GoranP kaže...

Hm.. da sve stoji. Jedino bih želio naglasiti da je konfuzija o kojoj pričaš zgodan trik izlaska iz obrazaca ponašanja. Ono o čemu je O'Sensei govorio je da u istom vremenskom periodu (istoj vremenskoj jedinici) dobiješ beskonačno vrijeme. Odnosno naš um stigne u tako malom vremenu sve mirno i staloženo razmotriti i skrenuti situaciju na nenasilan put, jer vrijeme je u tom trenutku stalo. Nekada čovjek jednostavno ne može kupiti vrijeme nikakvim trikom i u takvim trenucima treba odreagirati smireno. Kako to postići? Pa upravo tehnikama meditacije koje smo vježbali na seminaru. Dakle kroz meditaciju bi trebali postići da spontano u jednako kratkom vremenskom periodu odreagiramo najbolje - kao ljudi, a ne kao životinje kako se danas, nažalost, većina ljudi odnosi prema drugim ljudima.